Republika Srpska Krajina: razlika između inačica

| valuta = [[dinar Srpske Krajine|krajinski dinar]]

}}

 

 

Većinu teritorija oružane su snage Republike Hrvatske oslobodile tijekom [[1995.]], dok je ostatak područja u [[Hrvatsko Podunavlje|hrvatskom Podunavlju]] [[Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja|mirno reintegriran]] u hrvatski pravni sustav [[1998]].

Republika Srpska Krajina je odbijala gospodarsku suradnju s Hrvatskom, koja bi očito bila uvjetovana provođenjem odluka Ujedinjenih naroda da se omogući povratak prognanicima na njihova ognjišta u "Krajini" i formiranjem lokalne vlasti uz poštivanje prijeratnih odnosa u stanovništvu. Tako je elektroenergetski sustav na tom području bio odsječen od onoga u preostalom dijelu Hrvatske: to je uzrokovalo poteškoće u opskrbi Dalmacije električnom energijom, ali ni približno kao poteškoća u opskrbi električnom energijom same "RSK" koja je bila vrlo oskudna uz stalna isključivanja napona. Vlasti RSK nisu dopuštale promet hrvatskim civilnim vozilima preko "svojeg" teritorija. Trgovina s hrvatskim gospodarstvom je bila rijetka i na razini šverca (često uz sudjelovanje pripadnika [[UNPROFOR|UNPROFORA]]): bez stalne potpore iz Srbije u tom području - koje je zapravo imalo malobrojno stanovništvo i koje je u gospodarskom smislu bio posve orijentirano na obližnje veće urbane centre u Hrvatskoj - gospodarski život bi posve stao. Vlasti RSK nisu svojim "građanima" (koji su svi bili građani Republike Hrvatske) dopuštali da pribave hrvatske putne isprave, niti da preko "granice" putuju do obližnjih gradova u Hrvatskoj - jednako kao što nisu prognanicima iz gradova i sela u "Krajini" dopuštali da iz tih hrvatskih gradova dođu obići svoj zavičaj i imovinu s koje su otjerani. Srbija je opstanku te paradržave "pomagala" tako što ni sama nije izdavala putne isprave stanovnicima RSK i što je hvatala na svojem području vojno sposobne "dezertere" s tog područja i vraćala ih na područje RSK.

 

 

Sva tri predsjednika Republike Srpske Krajine - [[Milan Babić (političar)|Milan Babić]], [[Goran Hadžić]] i [[Milan Martić]] - su kod [[Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije|Međunarodnog suda za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije]] osuđeni na dugogodišnje zatvorske kazne, zbog teških i masovnih ratnih zločina protiv ratnih zarobljenika i civilnog stanovništva. <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.icty.org/x/cases/babic/cis/en/cis_babic_en.pdf|title=“RSK” (IT-03-72) MILAN BABIĆ, CASE INFORMATION SHEET|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=ICTY|accessdate=16. listopada 2019.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.icty.org/x/cases/hadzic/cis/en/cis_hadzic_en.pdf|title=(IT-04-75) GORAN HADŽIĆ, CASE INFORMATION SHEET|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=ICTY|accessdate=16. listopada 2019.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://arhiva.portalnovosti.com/2011/07/hadzic-se-vraca-kuci/|title=Hadžić se vraća kući?|author=Nenad Jovanović|date=30. srpnja 2011.|work=|language=|publisher=Novosti|accessdate=16. listopada 2019.}}</ref> <ref>{{Citiranje weba|url=http://www.icty.org/x/cases/martic/cis/en/cis_martic_en.pdf|title=“RSK” (IT-95-11) MILAN MARTIĆ CASE INFORMATION SHEET|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=ICTY|accessdate=16. listopada 2019.}}</ref> [[Slobodan Milošević]], glavna politička figura [[Srbija|R Srbije]] u vrijeme kada je nastala i postojala Republika Srpska Krajina, je pred istim sudom bio - među raznim drugim zločinima koji su se odnosili na ratovanje u [[Bosna i Hercegovina|BiH]] i [[Kosovo|Kosovu]] - optužen također i za zločine koje su se u nastojanju za formiranje i uspostavu granica RSK dogodili u Hrvatskoj: optužnica je obuhvaćala istrjebljivanje i ubojstva Hrvata i drugih ne-Srba u Dalju Erdutu, Klisi, Lovasu, Vukovaru, Voćinu, Baćinu Saborskom, Škabrnji, Nadinu, Bruski i Dubrovniku, dugotrajno utamničavanje i konfinaciju tisuća civila Hrvata i drugih ne-Srba u zatvorskim objektima u Hrvatskoj i izvan nje, uključujući logore u Crnoj Gori, Srbiji i Bosni i Hercegovini, uspostavu i održavanje nehumanih uvjeta života za Hrvate i druge ne-Srba u tim zatvorskim objektima, uz njihova opetovano mučenje i ubojstva, prisilnu deportaciju najmanje 170.000 ne-Srba s područja RSK, te namjerno uništavanje domova i druge javne i privatne imovine, kulturnih institucija, povijesnih spomenika i svetišta hrvatskog i drugog ne-srpskog stanovništva. Suđenje nije okončano zbog Miloševićevog samoubojstva u pritvoru u [[Hag|Haagu]].<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.icty.org/x/cases/slobodan_milosevic/cis/en/cis_milosevic_slobodan_en.pdf|title=“KOSOVO, CROATIA & BOSNIA” (IT-02-54) SLOBODAN MILOŠEVIĆ CASE INFORMATION SHEET|author=|date=|work=|language=engleski|publisher=ICTY|accessdate=17. listopada 2019.}}</ref>