Revolucija 1848. – 1849.: razlika između inačica

'''Revolucija 1848.–1849 – 1849.''', poznata kao '''Proljeće naroda''', naziv je za društvene i nacionalne pokrete i nemire u više [[Europa|europskih]] zemalja u kojima su razne društvene i nacionalne skupine postavljale zahtjeve za političke, društvene i gospodarskim promjenama.

Prva [[revolucija]] započela je u siječnju 1848. u [[Palermo|Palermu]] na [[Sicilija|Siciliji]], a u veljači iste godine izbila je revolucija u [[Pariz]]u. Nositelji ove revolucije u pojedinim europskim zemljama nisu uvijek pripadali jednom društvenom sloju, nego su bili pripadnici svih društvenih slojeva: građani, sitni [[obrt]]nici i [[trgovina|trgovci]], nezaposleni [[radnik|radnici]] i [[seljaštvo|seljaci]], čak i [[plemstvo|plemići]], pa su i revolucionarni zahtjevi ovisili o pripadnosti pojedinoj skupini i stoga sadržavali i [[socijalizam|socijalističke]] i protukapitalističke i protufeudalne elemente. Jedan od neposrednih preduvjeta izbijanju revolucije diljem Europe bila je agrarna kriza u razdoblju od 1845. do 1847. te nestabilni gospodarski sustavi u razvijenim europskim državama koji su vodili do financijskih kriza i [[bankrot]]a. Značajan čimbenik u revolucionarnim kretanjima 1848.–1849 – 1849. bili su i snažni nacionalni pokreti i zahtjevi, koji su se počeli razvijati od početka 19. stoljeća u pojedinim višenacionalnim europskim zemljama.

Hrvatski vojnici na čelu s hrvatskim banom [[Josip Jelačić|Josipom Jelačićem]] sudjelovali su u revoluciji 1848.- – 1849. , koja se događala na prostoru [[Habsburška Monarhija|Habsburške Monarhije]]. Godine [[1848]]. zbog opasnosti [[Mađarska|mađarske]] revolucije i njezine ideje o stvaranju jedinstvene nacije s ciljem da se [[Hrvatska]] "pomađari", Narodna skupština je izabrala Jelačića za hrvatskog bana i vrhovnog zapovjednika hrvatske vojske, na veliko zadovoljstvo svekolikog hrvatskog naroda. Ban Jelačić je odmah po svom imenovanju izdao proglas o ukidanju [[Kmetstvo|kmetstva]] na veliko oduševljenje cijele [[Hrvatska|Hrvatske]].

Iako revolucije širom Europe, kao ni ona u Hrvatskoj, na izgled nisu ostvarile željene rezultate, štoviše, bio je obnovljen [[apsolutizam]] u većoj mjeri nego što je bio prije revolucije, one su imale dugoročne posljedice. S jedne su strane rezultirale razočaranjem, spoznajom da revolucija pobjedom otvara put preradikalnim zahtjevima i [[teror]]u, a završava u [[Despotizam|despotizmu]] ([[Francuska revolucija]] u Napoleonovoj diktaturi, a revolucije 1848. u neoapsolutizmu i autoritarnom carstvu [[napoleon III.|Napoleona III.]]). Radikali su se razočarali u umjerenom građanstvu, što će jačati novu ideologiju – [[socijalizam]], koji se počeo oblikovati 1848. S druge strane, donijele su ipak nešto novo. Kao i vladari razdoblja restauracije (1815.–48 – 1848.), monarsi su nakon 1848. shvatili da moraju prihvatiti promjene i postupno su uvodili reforme koje je tražila revolucija ili potvrdili one proglašene 1848. (Napoleon III. vratio je opće pravo glasa muškaraca iz 1848., koje je bila ograničila liberalna vlada 1851; bio je ukinut staleški sustav u zemljama gdje je još postojao, [[Pruska]] i [[Sardinija]] zadržale su ustave i sl.). Nakon neoapsolutizma u 1850.-ima gotovo su sve europske države postale parlamentarne (ustavne) monarhije. S odgodom su bili ostvareni i neki nacionalni zahtjevi iz revolucije 1848.–49 – 1849. (nacionalno [[ujedinjenje Italije]] i Njemačke, [[Austro-Ugarska|dualističko preuređenje]] Habsburške Monarhije kao ustupak Mađarskoj).

== PovezniceVidi još ==

*[http://proleksis.lzmk.hr/43840/ Opća i nacionalna enciklopedija: Revolucija 1848–1849.]

*[https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=52630 Hrvatska enciklopedija (LZMK): Revolucijarevolucija 1848–18491848–49.]