Šara poljarica

Predložak:Speciesbox Šara poljarica ( latinski: Hierophis gemonensis) vrsta je zmija iz porodice Colubridae . Nalazimo je u Italiji, Grčkoj (uključujući otoke), Albaniji, Bosni i Hercegovini, Kosovu, Hrvatskoj, Sjevernoj Makedoniji, Srbiji i Sloveniji, a prirodna staništa su joj mediteranska vegetacija, pašnjaci, planaže i seoski vrtovi. Iako je sve manje njezinih staništa, IUCN sveukupno smatra kako vrsta nije ugrožena.

Opis

Šara poljarica vitka je zmija s glatkim ljuskama, dužine obično ispod 1 metra, a može ih se pronaći i do 130 cm dugaćkih. Glava je prilično različita od tijela i ima istaknute oči s okruglim zjenicama. Glava i prednji dio tijela su maslinasto-sive ili žućkasto-smeđe boje, s tamnim mrljama razdvojenim bljeljim dijelovima koji mogu oblikovati nepravilne šare. U nekim mjerilima često se pojavljuju male bijele mrlje. Nadalje, tamne mrlje obično su raspoređene u uzdužnim linijama koje daju prugasti efekt. Podočnjaci su bjelkasti ili blijedo žuti, s ponekim mrljama na stranama vrata, a ponekad i drugdje. Obično ima 19 ljuskica oko srednjeg dijela tijela, 160 do 187 na trbuhu i 80 do 116 ljuskica ispod repa.

Rasprostranjenost i stanište

Šaru polljanicu možemo naći u krajnjoj sjeveroistočnoj Italiji, na prostorima bivše Jugoslavije, Albaniji i kontinentalnoj Grčkoj, kao i na mnogim obalnim otocima. Prisutna je i na Kreti, Jonskim otocima, Euboeji, Kyteri i Karpatosu. Njezina tipična staništa su kamenita područja, obronci, grmlje, otvorena šuma, obalne ceste i ruševine.

Ponašanje

Šara poljanica je dnevna, prizemna vrsta, iako se ponekad proteže kroz nisko raslinje. Brza je i spretna te se hrani gušterima, velikim insektima poput skakavaca, pticama i malih sisavaca. Ženke polažu nakupine od četiri do deset jajašaca 17 mm promjera. Zimi hibernira u mjestima kao stijena pukotina, životinjskih jazbinama ili gospodarske zgrade, a ponekad će nekoliko jedinki dijeliti prostore.

Status zaštite

Šara poljanica ima širok raspon i uobičajena je u većem broju. Nisu utvrđene posebne prijetnje, ali ona je izložena gubitku staništa kroz poljoprivredu, požar i zagađenje. Međunarodna unija za zaštitu prirode ocijenila je da je to "najmanje briga".