Berberski korsari: razlika između inačica

Kao vazali turskog sultana, sjevernoafrički gusari sudjelovali su u svim većim pothvatima na moru, pa i na Jadranu, kada [[1539.]] sudjeluju u zauzimanju [[Herceg Novi|Herceg Novog]] te provali na provalama na [[Osmanski napad na Hvar 1539.|Hvar]], zatim [[1571.]] napadu na [[Osmanski napad na Korčulu 1571.|Korčulu]], [[Osmanski napad na Hvar 1571.|Hvar]] i [[Osmanski napad na Vis 1571.|Vis]] uoči [[Bitka kod Lepanta|Lepantske bitke]]. Gusarenje je dobilo nov polet kada su Berberi, na poticaj nekog gusara [[Flandrija|flamanskog]] porijekla, zamijenili svoje [[Galija (brod)|galije]] brzim [[Jedrenjak|jedrenjacima]]. Njihovi brodovi, 600 većih i manjih, naoružani sa po 20—40 topova, ugrožavali su sve obale [[Sredozemno more|Sredozemnog mora]], a zalijetali su se i do obala [[La Manche|La Manchea]], [[Engleska|Engleske]], [[Irska (otok)|Irske]], čak i do [[Island|Islanda]]. Prema tadašnjoj procjeni, plijen je iznosio i 20 milijuna livara godišnje. U isto vrijeme su europski pirati naučili korsare graditi velike brodove, što je ovima omogućilo da svoju djelatnost prebace i na Atlantik. Vrhunac korsarske aktivnosti bio je kraj 16. i početak [[17. stoljeće|17. stoljeća]].