Inačica od 24. ožujka 2020. u 23:20 uredi Croxyz (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 93.602 edits Yoshamya/Lovrić/Metapedija je autor ovog članka ← Starija izmjena		Inačica od 23. lipnja 2020. u 10:27 uredi ukloni ovu izmjenu Croxyz (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici, Ophoditelji 93.602 edits Nema sažetka uređivanja Novija izmjena →
Redak 3: '''Japodi''' (lat. ''Iapodes'', grč. ''Iapydoi'') su sjeverozapadna etnogrupa [[Iliri\|ilirskih]] plemena u Starom vijeku, uglavnom na današnjem ozemlju srednje Hrvatske između rijeka [[Kupa\|Kupe]] (antička ''Colapis'') i [[Una\|Une]] (''Oeneus'') do [[Velebit]]a (''Mons Baebius'') i [[Vinodol]]a (''Valdevinum''). Južnije od njih, u sjevernoj Dalmaciji, na velebitskoj obali i Kvarnerskim otocima (''Insulae Liburnicae'') bili su im susjedi pomorski [[Liburni]] s kojima su povremeno ratovali zbog obalnih teritorija. Na zapadu su graničili i povremeno se sukobljavali s istarskim [[Histri]]ma, dok su njihovi međuodnosi s plemenima ''Maezaei'' i ''Ditiones'' istočno od Une slabije poznati. Iz arheonalaza je potvrđeno kontinuirano naseljavanje Japoda oko Like barem od 9 stoljeća pr. Kr., a nakon pada pod rimsku vlast su dijelom romanizirani Japodi tu većinom nastavili živjeli bar do propasti Rimskog Carstva, tj. ukupno tisućljeće i pol. Iako su Rimljani i još manje Grci, za kontinentalne Japode ostavili znatno oskudnije zapise nego za susjedne primorske Liburne i Dalmate, arheološka ostavština Japoda je vrlo obilna pa je iz toga dosad razrađeno više opsežnih monografija o njihovoj kulturi i povijesti (Hiller 1991, Raunig 2004, Olujić 2007). == Ratovi s Rimom == Redak 9: Od ranih pisanih izvora najvažnija su [[antika\|antička]] izvješća [[Apijan]]a (''Appianos'') i [[Dijon]]a (''Dion Kassios'') o ratovanju rimskog cara Oktavijana protiv Japoda. Za razliku od ratobornih [[Dalmati\|Dalmata]] i drugih jugoistočnih Ilira, Japodi su razmjerno manje ratovali i više su se bavili [[poljoprivreda\|poljoprivredom]], [[rudarstvo\|rudarstvom]] i [[metalurgija\|metalurgijom]]. Ipak su ih iz strateških razloga imperijalni [[Rimljani]] uporno optuživali za napade i pljačke, najviše zato da bi osvojili njihove metalne rudnike za proizvodnju svog oružja i da bi baš kroz japodske doline probili svoje ceste za dalja osvajanja Panonije i srednje Europe. Tako su Rimljani isprovocirali sukobe koje je započeo konzul Gaj Kasije (''Caius Cassius'') 171. pr. Kr., pa opet Junije Brut 129. pr. Kr. i napokon Gaj Koskonije (''Caius Cosconius'') 78.- – 76. Nakon njegove pobjede Japodi sklapaju mir s Rimom i plaćaju danak, ali su se od god. 52.- – 47. opet pobunili i prekinuli savezništvo. Zato je 34. pr. Kr. car [[Oktavijan]] August (''Octavianus Augustus'') poveo glasoviti rat protiv Japoda u kojem je konačno zauzeo, razorio i spalio japodsku prijestolnicu ''Metulum'' (danas gradina Viničica kod [[Josipdol]]a), a zbog uporne obrane toga grada je u boju i vatri stradala većina njegovih branitelja, žena i djece. U posljednjem ilirskom ustanku od 6~~-9 god~~. ~~n.e~~– 9., poznat kao [[Baton]]ov ustanak, nakon sloma ustaničkog pokreta u Panoniji, tokom proljeća 9.godine n.e. rimsko zapovjedništvo je svoje strateške zamisli usmjerilo na Pounje. Pod zapovjedništvom Germanika osvojeni su japodski gradovi Splonum, Retinum i Seretion. Nakon toga japodsko ozemlje tj. današnji Gorski Kotar, Lika, Kordun i Pounje ostaju trajno pod rimskom vlašću sve do propasti carstva. Ovo japodsko područje je potom uključeno u rimski Ilirik gdje ima ograničenu autonomiju, pa im je na čelu domaći romanizirani poglavar tzv. ''Praepositus Iapodum''. Redak 36: Slično ostalim Ilirima, izvorni Japodi su po [[vjera\|vjeri]] bili [[politeizam\|mnogobošci]], ali dijelom imaju svoja posebna božanstva. Njihov glavni bog bio je Vodenbog ''Bindus'', ruševine čijeg hrama s više žrtvenika su nađene kod [[Bihać]]a i on približno odgovara rimskom [[Neptun (mitologija)\|Neptun]]u. Drugo je njihovo božanstvo bio ''Vidassus'' tj. bog liječništva, te božica izvora ''Thana'' koja je slična rimskoj [[Dijana (mitologija)\|Dijani]] i njezin reljef u kamenu je nađen nad izvorom kod [[Jastrebarsko]]g. Japodski etnički totem je bio lik [[konj]]a, a također su štovali i svete [[zmije]] kao duhove svojih predaka. U rano doba su se slobodni Japodi često zakapali u pećinama, a kasnije s drvenim lijesovima u zidane obiteljske grobnice na padinama ispod [[gradina (tip naselja)\|gradine]], ili su se dijelom spaljivali i spremali u pogrebne [[japodske urne]] najviše na istoku uz Unu pod utjecajem ostalih Ilira. Na ozemlju Japoda uglavnom nisu poznate obredne gomile u obliku kamenih ''kurgana'' kakve su česte kod južnijih Dalmata. Također u grobovima razmjerno miroljubivih Japoda, kao ni u južnijim grobovima Liburna gotovo nikada nije priloženo [[oružje]], nasuprot ratobornim Dalmatima i drugim jugoistočnim Ilirima gdje je oružje redovito i obilno u muškim grobovima. === Japodske urne === {{glavni\|Japodske urne}} Japodi su pepeo pokojnika stavljali u [[japodske urne]], grobne spomenike od kamena. Najveći broj japodskih urni pronađen je na raznim arheološkim nalazištima u okolici Bihaća. == Literatura == * Ž. Rapanić: ''Arheološka problematika Like (zbornik)''. Otočac 1975.

Japodi: razlika između inačica