Ivica Sertić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 1:
'''Ivica Sertić''' ([[Zagreb]], [[1927.]] - [[19. svibnja]] [[2020.]]), hrvatski baletni [[koreograf]], solist i pedagog te slikar<ref name="HNKZG In memoriam">[https://www.hnk.hr/hr/novosti/memoriam-ivica-serti%C4%87/ Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu] ''In memoriam Ivica Sertić'', 19. svibnja 2020. pristup stranicama 30. srpnja 2020. Sadržaj preuzet uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Hrvatsko_narodno_kazalište_u_Zagrebu|dopusnicu]].</ref><ref name=HDPBU>[http://www.hdpbu.hr/hrvatski/novosti_4/--_137/ Hrvatsko društvo profesionalnih baletnih umjetnika] ''IN MEMORIAM - IVICA SERTIĆ (1927. - 2020.)'', pristup stranicama 30. srpnja 2020.</ref> ▼
▲<ref name="HNKZG In memoriam">[https://www.hnk.hr/hr/novosti/memoriam-ivica-serti%C4%87/ Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu] ''In memoriam Ivica Sertić'', 19. svibnja 2020. pristup stranicama 30. srpnja 2020. Sadržaj preuzet uz [[Wikipedija:Dopuštenja_za_korištenje_sadržaja/Ustanove#Hrvatsko_narodno_kazalište_u_Zagrebu|dopusnicu]].</ref>
== Životopis ==
Rođen je u Zagrebu gdje je pohađao gimnaziju i [[Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu|Muzičku akademiju]], a zatim [[baletni studio]] [[Ana Roje|Ane Roje]] i [[Oskar Harmoš|Oskara Harmoša]]. Godine 1948. postaje članom [[baletni ansambl|baletnog ansambla]] [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskoga narodnog kazališta]] u Zagrebu gdje radi do 1955.godine. Ubrzo postaje solist koji se naročito ističe u karakternim ulogama.<ref name="HNKZG In memoriam"/>
Usavršavao se u Londonu, Parizu i Moskvi.<ref name=HDPBU/>
Na zagrebačkoj su mu pozornici najzapaženiji uspjesi bili naslovna uloga u baletu [[Fran Lhotka|Frana Lhotke]] ''[[Đavo u selu]]'', Princ u Baranovićevoj ''Kineskoj priči'', Momak u Hristićevoj ''Ohridskoj legendi'', Tatarski vođa u Lhotkinoj ''Baladi o jednoj srednjevjekovnoj ljubavi'', naslovna uloga u ''[[Petruška|Petruški]]'' [[Igor Stravinski|Stravinskog]] i Corregidor u de Fallinom ''Trorogom šeširu''.<ref name="HNKZG In memoriam"/>
Redak 14:
Nakon odlaska u mirovinu neko vrijeme radio je na Baletnoj akademiji u Münchenu, a onda se prestao baviti baletom. Posvetio se slikarstvu kojim se također bavio sa puno ljubavi.<ref name="HNKZG In memoriam"/>
Uz njegovo su ime vezane i praizvedbe Malecova ''Pokušaja o Sizifu'', Wittenbachova ''Okovanog'', Tanzmanova ''Uskrsnuća'', Philippeauova ''Rascjepa'' i Kelemenovih ''Napuštenih'' koje ujedno predstavljaju njegov prvi koreografski rad u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Koreografirao je ''Crveni mantil'' Luigia Nona (po Lorci), ''Čudesnog mandarina'' Bele Bartoka, ''Put'' Ligetya-Beria, ''Concero'' B.A.Zimmermana , 'Pulcinellu'' Stravinskog, Delibesovu ''Coppéliju'', zatim ''Peću i vuka'', ''Romea i Juliju'' te ''Pepeljugu'' [[Sergej Prokofjev|Prokofjeva]]. Od karijere se oprostio upravo u Zagrebu. Postavio je 1999. godine Kelemenov balet ''Dom Bernarde Albe'', modernu koreografiju. To je bio zadnji balet kojeg je osmislio.<ref name="HNKZG In memoriam"/><ref name=HDPBU/>
Za 1998./99. dobio je [[Nagrada hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko, redateljsko ili dirigentsko ostvarenje u baletnoj predstavi|Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko, redateljsko ili dirigentsko ostvarenje u baletnoj predstavi]].
| |||