Razlika između inačica stranice »Ivica Sertić«

Dodana 593 bajta ,  prije 11 mjeseci
bez sažetka
 
== Životopis ==
Rođen je u Zagrebu gdje je pohađao gimnaziju i [[Muzička akademija Sveučilišta u Zagrebu|Muzičku akademiju]], a zatim [[baletni studio]] [[Ana Roje|Ane Roje]] i [[Oskar Harmoš|Oskara Harmoša]]. Godine 1948. postaje članom [[baletni ansambl|baletnog ansambla]] [[Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu|Hrvatskoga narodnog kazališta]] u Zagrebu gdje radi do 1955. godine. Ubrzo postaje solist koji se naročito ističe u karakternim ulogama.<ref name="HNKZG In memoriam"/>
Usavršavao se u Londonu, Parizu i Moskvi.<ref name=HDPBU/>
 
Na zagrebačkoj su mu pozornici najzapaženiji uspjesi bili naslovna uloga u baletu [[Fran Lhotka|Frana Lhotke]] ''[[Đavo u selu]]'', Princ u Baranovićevoj ''Kineskoj priči'', Momak u Hristićevoj ''Ohridskoj legendi'', Tatarski vođa u Lhotkinoj ''Baladi o jednoj srednjevjekovnoj ljubavi'', naslovna uloga u ''[[Petruška|Petruški]]'' [[Igor Stravinski|Stravinskog]] i Corregidor u de Fallinom ''Trorogom šeširu''.<ref name="HNKZG In memoriam"/>
Uskoro se oženio balerinom Ludmilom Naranžom. Kad su se vjenčali, živjeli su odvojeno, svatko kod svojih roditelja, jer si nisu mogli priuštiti stan. Kad su ga pozvali plesati u inozemstvo, prihvatio je te je sa suprugom otputovao u Heidelberg.<ref name=Korljan/>
 
Godine 1956. postaje baletnim solistom u Frankfurtskoj operi gdje četiri godine surađuje s poznatim koreografima [[Walter Gore|Walterom Goreom]] i [[Tatjana Gsowska|Tatjanom Gsowskom]]. U Frankfurtu je dao zapažene nastupe u glavnim ulogama u baletima ''[[Trnoružica (balet)|Trnoružici]]'' [[Petar Iljič Čajkovski|Čajkovskog]], Egakovu ''Abraxsasu'', Chabrierovim ''Marionetama'', Fortnerovim ''Pokretima'', Nonovom ''Don Perlimplinu'', ''Agonu'' Stravinskog i dr.
 
Uz njegovo su ime vezane i praizvedbe Malecova ''Pokušaja o Sizifu'', Wittenbachova ''Okovanog'', Tanzmanova ''Uskrsnuća'', Philippeauova ''Rascjepa'' i Kelemenovih ''Napuštenih'' koje ujedno predstavljaju njegov prvi koreografski rad u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu. Koreografirao je ''Crveni mantil'' Luigia Nona (po Lorci), ''Čudesnog mandarina'' Bele Bartoka, ''Put'' Ligetya-Beria, ''Concero'' B.A.Zimmermana , 'Pulcinellu'' Stravinskog, Delibesovu ''[[Coppélia|Coppéliju]]'', zatim ''Peću i vuka'', ''Romea i Juliju'' te ''Pepeljugu'' [[Sergej Prokofjev|Prokofjeva]]. Od karijere se oprostio upravo u Zagrebu. Postavio je 1999. godine Kelemenov balet ''Dom Bernarde Albe'', modernu koreografiju. To je bio zadnji balet kojeg je osmislio.<ref name="HNKZG In memoriam"/><ref name=HDPBU/>
 
U Njemačkoj je živio i radio preko 50 godina.<ref name=Korljan>[http://www.balet.com.hr/s-85-godina-dobio-nagradu-za-doprinos-baletu/ Balet.com.hr] Zrinka Korljan: ''Intervju: S 85 godina dobio nagradu za doprinos baletu '' 3. prosinca 2011., pristup stranicama 30. srpnja 2020.</ref>
 
Za 1998./99. dobio je [[Nagrada hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko, redateljsko ili dirigentsko ostvarenje u baletnoj predstavi|Nagradu hrvatskog glumišta za najbolje koreografsko, redateljsko ili dirigentsko ostvarenje u baletnoj predstavi]].
[[Kategorija:Balet]]
[[Kategorija:Hrvatski slikari]]
[[Kategorija:Hrvati u Njemačkoj]]
433

uređivanja