Bernardin Sokol: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 9:
Bio je strastveni hrvatski domoljub, strastveni vjernik-katolik i glazbenik. Postao je po tome poznat, što je očito teško padalo šumskim partizanima koji su ga, hvatajući vlast na jugoslavenskim prostorima, kao posve nevinoga Bogoljuba, Domoljuba i čovjekoljuba htjeli likvidirati. Kako se zao glas novih totalitarista koji su preuzimali vlast nakon starih pronio Hrvatskom, tako je to došlo i do Sokola. Još u ratu se znalo da su ubijali jugokomunisti katoličko svećenstvo i redovništvo, a pretkraj rata i u poraću to se intenziviralo. Sluteći da bi ga mogla snaći takva smrt, uoči uhićenja na tipkaćem stroju napisao je: {{citat|Kad me budu htjeli ubiti kliknut ću: Živio Krist Kralj, živio papa, živjela katolička Hrvatska.|}} Prethodne totalitariste je preživio, no nije jugokomuniste. Premda se nikad nije bavio politikom, ubijen je iz "političkih razloga". Na jugu Hrvatske - kao i ono na Širokom Brijegu i drugdje u Hercegovini, partizani su ubijali i poznate crkvene ljude i ugledne građane, pod izgovorom da su protiv ''narodne vlasti''. U Dubrovniku gdje je djelovao, pogubili su pored ostalih i trojicu Sokolovih kolega, jednako poznatih franjevaca, profesora Franjevačke teologije i Više franjevačke gimnazije iz Samostana Male braće, fra [[Marijan Blažić|Marijana Blažića]], fra [[Tomo Tomašić|Tomu Tomašića]], dana 25. listopada 1944. na Daksi, a fra [[Gerard Barbir|Gerarda Barbira]] na Boninovu 29. listopada 1944.Okrutno su ga ubili. Uhitili su ga u samostanu na Badiji u noći 28. rujna 1944. godine, ukrcali u brod, navodno za ispitivanje na Visu, ali su ga na pola puta između Badije i Orebića pretukli i utopili u more. Za dan njegove smrti uzima se kad su ga odveli iz samostana na Badiji. Svjedok je posvjedočio poslije da kad su jugokomunistički zločinci počeli tući Sokola, evidentno da ga tuku nasmrt, uzviknuo je ''Živio Krist Kralj!''. Malo nakon tih dana doznali su fratri da su mu tijelo našli u moru pod Orebićem. Tijelo ubijenog Sokola isplivalo je na obalu Pelješca blizu Orsana, na plažu Trstenica, gdje je kraj puta i pokopan, kod kuća s adresama Šetalište kneza Domagoja 47 i 49. Skupina ljudi koja ga je prepoznala, pokopala ga je u napušteno mitraljesko gnijezdo. Svjedok, onda još dječak, javno u televizijsku kameru je to izrekao na 68. obljetnicu njegove smrti 28. rujna 2012. Fra Bernardin Sokol jedna je od prvih žrtava, od ukupno 667 svećenika, redovnika, biskupa, redovnica i sjemeništaraca, protuzakonito umorenih pred kraj i nakon završetka Drugog svjetskog rata, od komunističke vlasti, što je najviše ubijenih svećenika od svih zemalja protuhitlerovske koalicije.<ref name="Škunca"/>
Ubojice su pravdale zločin navodnim Sokolovim javljanjem/denunciranjem partizana Nijemcima, što je čista komunistička laž.<ref name="Škunca"/> Bivši korčulanski partizani i najugledniji komunistički republički i savezni dužnosnici 80-ih godina detaljno svjedoče o događaju u knjizi ''Sjećanja jedne generacije. Grad Korčula 1900–1946''(, Korčula 1990., tiskala Vojna štamparija Split) i svjedočanstva posve oslobađaju Sokola od laži da je on izdao „sedam partizana“. Po njima Nijemci nisu ubili tih sedam partizana, niti ih je izdao Sokol, nego je netko od te partizanske bio nesmotren ili izdao svoje, temeljem čega su uhićena druga četvorica članova KPJ-a i SKOJ-a, koje su Nijemci sigurno ubili. Krivnja za lakoću kojom je njemačka obavještajna služba otkrila partizanski bunker s podatcima (popis prijedloga za sastav općinskih i svih mjesnih odbora JNOF-a na otoku) pada na preslobodno ponašanje i kretanje partizana po otoku. Oblasni komitet na Lastovu je 24. kolovoza 1944. učio da se je radilo o izdaji unutar partizanskih redova je je izjavio "''Potpuno se slažemo da pozovete na odgovornost Općinski komitet Korčula, jer se ovaj slučaj nije trebao niti smio dogoditi.''".<ref name="tko je"/> Svjedok s fratarske strane je fra [[Berard Barčić]] koji je tih dana bio s fra Bernardinom Sokolom živio na Badiji i rekao ''Ni padre Sokol, ni ja, ni drugi fratri na Badiji, koliko god nismo simpatizirali partizane zbog njihove komunističke ideologije, nismo nikada ništa rekli ili učinili u prilog okupatora a na štetu partizana''. Ocrnjivanju Sokola pridonio je raspop Viktor Novak, spomenuvši ga u golemom antihrvatskom antikatoličkom pamfletu [[Magnum crimen]]. Komunistički režim pak je nametnuo strogu šutnju o fra Bernardinu te se tek dolaskom demokratske Hrvatske postupno otkriva Sokolov lik i djelo.<ref name="Škunca"/> No, ni tada nije našao mira. 16. rujna 2019. neki su samozvani antifašisti iz Korčule napisali i sa 75 godina zakašnjenja u medije otpravili smrtnu presudu fra Bernardinu Sokolu, "zbog izdaje partizana".<ref name="tko je">
Ministarstvo obrane nedavno dopustilo iskapanje tijela stradaloga fra Bernardina, na čemu se sada intenzivno radi.<ref name="Škunca"/>
| |||