Adagio i rondo (Mozart): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m m |
m prema http://www.bl.uk/manuscripts/Viewer.aspx?ref=zweig_ms_63_fblefr |
||
Redak 21:
Glasharmonika, doslovno "staklena harmonika" je glazbalo iz grupe [[idiofona glazbala|idiofonskih glazbala]] kod kojih zvuk nastaje struganjem ili trljanjem. Osnovni oblik su staklene posude (čaše) napunjene vodom do različite razine koje se trljaju mokrim prstima. Benjamin Franklin je 1761. napravio mehničku verziju koja se sastojala od horizontalne osovine koja je rotirala pokretana pedalnim mezanizmom. Na osovini je bilo 37 staklenih konkavnih posuda nanizanih po veličini i koje su se pri rotiranju kvasile. Glazbalo je bilo vrlo popularno u 18. stoljeću. Nekoliki skladatelji napisali su djela za glasharmoniku, među njima i Mozart. Kako je glasharmonika danas rijetko glazbalo, njegov zvuk se najčešće oponaša drugim glazbalima, npr. [[klavir]]om, [[orgulje|orguljama]], [[vibrafon]]om...
Mozart je od 1784. do smrti 1791. godine vodio svoj popis (katalog) djela, ''
''Am 23. mai. [1791.] Adagio und Rondeau für Harmonika, 1 flaute, 1 oboe, 1 viola, e Violoncello'', odnosno Adagio i rondo za [[glasharmonika|glasharmoniku]], [[flauta|flautu]], [[oboa|obou]], [[viola|violu]] i [[violončelo]].
| |||