Wikipedija

Pejo Šimić: razlika između inačica

Pregledaj povijest
← Starija izmjenaNovija izmjena →
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
VizualnoWikitekst
Redak 29:
== Životopis ==
 
Pejo Šimić rođen je15. kaosrpnja prvo1952. dijetegodine Mateu iselu Foči kraj MarijeDervente. PučkuOsnovnu je školu pohađao je u rodnoj Foči i susjednom Johovcu, gimnaziju u Rijeci, a potom se vratio u rodni kraj. Vrlo mlad ostao je bez oca, te je morao uzdržavati obitelj, koja je nakon očeve smrti ostala bez skrbnika. Koristeći svoje prijateljske i rodbinske veze Šimić surađuje s nekoliko zagrebačkih i slavonskih općina, nastojeći izvući Foču iz tipično provincijskog kulturnog životarenja.
Šimićev rad je iritirao tadašnju komunističku vrhušku pa mu je bilo “preporučeno da u miru” napusti Foču, što je on zbog vlastite sigurnosti i učinio.
 
Još kao srednjoškolac objavljivao je pjesme u desetak listova u BiH i Hrvatskoj, a priznanjem Republike Hrvatske još učestalije, tako da je objavljivao u Večernjem listu, Glasu Koncila, Hrvatskom slovu, Vijencu, Maruliću, Posavskoj Hrvatskoj, Velebitu, Svjetlu riječi, Tomislavu te u dvadesetak zbornika i monografija. Zanimljivo je da je prvu književnu nagradu dobio za prozu 1970. u Rijeci. Član je Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne.
Šimićev rad je iritirao tadašnju komunističku vrhušku pa mu je bilo “preporučeno da u miru” napusti Foču. On je to i učinio. No duša zauvijek ostade u Posavini. Još kao srednjoškolac objavljivao je pjesme u desetak listova u BiH i Hrvatskoj. Zanimljivo je da je prvu literarnu nagradu dobio za prozu 1970. u Rijeci. Dvije Šimićeve zbirke, nažalost, nikada neće razveseliti štovatelje njegove poezije. “Raspeta Hrvatska” zaplijenjena je 1971. g., a “Posavski vidici” spaljeni su 1992. g. u Foči zajedno s roditeljskom kućom.
Nije ga obeshrabrio gubitak doma i zavičaja. Šimić počinje surađivati s Hrvatskim kulturnim društvom Napredak, Imotskom krajinom te ograncima Matice hrvatske: Imotski, Posušje, Rijeka, Split, Požega, Slavonski Brod i Grude, a u zadnje vrijeme s veteranima IV. gardijske brigade i Hrvatskom udrugom Benedikt iz Splita.
Njegov pravi pjesnički vrisak odjeknuo je devedesetih u vrijeme Domovinskog rata.
Dvije Šimićeve zbirke, nažalost, nikada neće razveseliti štovatelje njegove poezije. RASPETA HRVATSKA zaplijenjena je 1971. godine, a POSAVSKI VIDICI su spaljeni 1992. godine u Foči zajedno s roditeljskom kućom.
Njegovi domoljubni stihovi o ratnoj istini na ovim prostorima s jednakim su se ushićenjem slušali među borcima na prvoj liniji bojišnice, kao i među izbjeglicama u Hrvatskoj i inozemstvu.Kako se povećavaju rane i bol hrvatskog naroda, tako sazrijeva Šimić kao pjesnik.
Njegov pravi pjesnički vrisak odjeknuo je devedesetih u vrijeme Domovinskog rata u zbirci ZOV HRVATA BOSANSKOG POSAVLJA koja samo u sedam mjeseci doživljava četiri izdanja. Njegovi su se domoljubni stihovi o ratnoj istini na ovim prostorima s jednakim ushićenjem slušali među borcima na prvoj crti bojišnice, kao i među Hrvatima u Domovini i inozemstvu.
Sve Šimićeve zbirke protkane su s četiri prepoznatljive niti ljubavi i to prema Bogu, domovini, ženi i majci.▼
Kako se povećavaju rane i bol hrvatskog naroda, tako sazrijeva Šimić kao pjesnik. Obogaćuje nas zbirkama: ZEMLJO MOJA, SUZA NA ZGARIŠTU, U VRTLOGU SNA, ČEŽNJA, DAH SUDBINE, VAPAJI, LICEM U LICE, IZMEĐU SVJETLA I TAME, OLUJNA VREMENA, DUŠA MI GORI, SPOZNAJA, SVE MOJE LJUBAVI, te posljednjom U NJEDRIMA NADE.
▲Sve Šimićeve zbirke protkane su s četiri prepoznatljive niti ljubavi i to: prema Bogu, domoviniDomovini, ženi i majci.
 
== Djela ==
Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/wiki/Pejo_Šimić"