Heinrich Rudolf Hertz: razlika između inačica

'''Heinrich Rudolf Hertz''' ili '''Heinrich Hertz''' ([[Hamburg]], [[22. veljače]] [[1857]]. - [[Bonn]], [[1. siječnja]] [[1894]].), njemački [[fizičar]]. [[Doktor]]irao (1880.) na [[Humboldtovo sveučilište u Berlinu|Sveučilištu u Berlinu]]. Radio u Sveučilištu u [[Kiel]]u (od 1883. do 1885.), bio [[profesor]] fizike na Sveučilištu u [[Karlsruhe]]u (od 1885. do 1889.) i ravnatelj Fizikalnoga instituta u [[Bonn]]u (od 1889. do 1994.). Proučavao je [[Maxwellove jednadžbe|Maxwellovu teoriju elektromagnetizma]] i 1888. prvi [[pokus]]ima dokazao postojanje [[Elektromagnetsko zračenje|elektromagnetskih valova]] s pomoću takozvanog Hertzova oscilatora (dipola). Elektromagnetske valove stvorene u jednome [[Titrajni krug|titrajnome krugu]] prenosio je na drugi, mjerio njihovu [[brzina|brzinu]] i [[valna duljina|valnu duljinu]] i pokazao da se [[Refleksija|reflektiraju]], [[Refrakcija|lome]] i [[polarizacija|polariziraju]] poput [[svjetlost|svjetlosnih valova]]. Usput je opazio i [[fotoelektrični učinak]], (koji je kasnije objasnio [[Albert Einstein]]) kada je primijetio da je električki nabijeno tijelo gubi [[električni naboj]] ako je izloženo djelovanju [[ultraljubičaste zrake|ultraljubičastog zračenja]]. Njegova su otkrića dovela do razvoja bežične [[Telegrafija|telegrafije]] [[radio valovi]]ma, koja je nadomjestila telegrafiju [[električna struja|električnom strujom]]. Po njem su nazvani mjerna jedinica za [[frekvencija|frekvenciju]] [[herc]] i [[Mjesečevi krateri|krater na Mjesecu]] ([[Hertz (krater)]]). <ref> '''Hertz, Heinrich Rudolf''', [http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=25250] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2017.</ref>

 

 

Njegov nećak [[Gustav Ludwig Hertz]] dobio je [[Nobelova nagrada za fiziku|Nobelovu nagradu]], a Gustavov sin [[Carl Hellmuth Hertz]] otkrio je [[ultrazvuk]].