Pošta: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja Oznake: mobilni uređaj m.wiki napredni alati |
→Povijest: Popr. i još malo Oznake: mobilni uređaj m.wiki napredni alati |
||
Redak 10:
== Povijest ==
Dokument o organiziranom prijenosu vijesti u [[Egipat|Egiptu]] datira iz [[2300. pr. Kr.]] U [[Kina|Kini]] u doba [[dinastija Zhou|dinastije Zhou]] ([[1066. pr. Kr.|1066.]] do [[221. pr. Kr.]]) pošta je služila isključivo za potrebe carskoga dvora. [[Perzijanci]] su najvjerojatnije prvi za prijenos vijesti upotrebljavali konjanike. Najstariji izravan izvor o glasničkoj službi Egipta, Papirus iz [[Hibeh]]a, potječe približno iz [[300. pr. Kr.]] i najstariji je takav dokument u povijesti pošte. Sadrži upute o prijenosu pisma, zapošljavanju [[glasnik]]a, izboru [[put]]ova, vrsti pošiljaka i njihovim [[primatelj]]ima. Adresat je najčešće bio [[faraon]] ili njegov [[ministar financija]], pa se smatra da se ostalo stanovništvo nije moglo koristiti glasničkom službom. U [[Antička Grčka|staroj Grčkoj]] prijenos vijesti obavljali su [[kurir]]i ([[gramatofor]]i) i brzi kuriri ([[hemerodromi]]), a prijenos vijesti olakšavala je [[pomorska trgovina]], najčešće [['usmena predaja|usmenom predajom]]. [[Rimljani]] su u [[1. stoljeće|1. st.]] stvorili državnu prometnu organizaciju ''cursus publicus''. Utvrđene su fiksne udaljenosti između postaja (u najpovoljnijem slučaju [[pješak]] je dnevno prevaljivao 70 km, a [[konjanik]] 200 km). Rimljani su se prvi počeli redovito koristiti konjskim zapregama za prijevoz poštanskih pošiljaka. U hrvatskim krajevima organizacija ''cursus publicus'' izgradila je za svoje potrebe mrežu cesta s organiziranim postajama. U [[Bizant]]u su uzduž glavnih putova postavljene relejne postaje; prijenos hitnih vijesti organiziran je na mazgama i devama, a ostale vijesti prenosili su glasnici pješaci. Kod Inka su prijenos vijesti obavljali chasqui, poštanski teklići. U Kini je za [[dinastija Song|dinastije Song]] ([[960.]]–[[1279.]]) služba iz prisilne postala plaćenom, a poštari su raspoređeni u 3 razreda: glasnici pješaci, glasnici konjanici i poštari za prijenos hitnih vijesti. Dopušten je i prigodan prijenos privatne pošte. Za mongolske dominacije ([[13. stoljeće|13.]]–15. st.) poštanska je služba raspolagala, prema M. Polu, s 10 000 relejnih postaja i 200 000 konja. Snažniji razvoj »glasništva« u Europi počeo je u 13. st. Posebnu glasničku mrežu stvorili su [[trgovci]], zahvaljujući brzini svojih glasnika, trgovci su često saznali političke novosti prije [[vladar]]a. Pojedine obrtničke udruge (cehovi) osnovali su obrtničke glasničke službe (npr. mesarska pošta u južnoj Njemačkoj; na putovanjima mesari su se oglašavali puhanjem u goveđi rog, poslije simbol poštanske službe). Od 13. st. i gradovi su organizirali glasničku službu, koja je u 15. i 16. st. pokrivala zemlje [[srednja Europa|srednje]] i [[zapadne Europe]] (cijenjeni su bili glasnici [[Dubrovačka Republika|Dubrovačke Republike]]). Glasnike su također držali Crkva i sveučilišta. U Veneciji je [[1305.]] osnovano glasničko društvo ''"Compagnia dei corrieri della Illustrissima Signoria"
Prekomorski organizirani prijenos poštanskih pošiljaka počeo je otvaranjem prve transatlantske linije ([[1702.]]) između Portsmoutha i Barbadosa (jedrenjacima).<ref name="LZMK"/><ref name="tehnika.LZMK"/>
Redak 16:
Poštanska organizacija na tlu Sjeverne Amerike spominje se u [[17. stoljeće|17. st.]] Visoke poštanske takse i nepravilnosti u prijenosu uzrokovale su osnivanje privatnih tvrtki poput [[Pony Express]]a. Rowland Hill predložio je [[1837.]] da se težinsko-daljinski tarifni sustav [[UK|Ujedinjenoga Kraljevstva]] zamijeni jedinstvenom tarifom od 1 penija, za pismo koje nije teže od 1/2 unce (oko 14,2 g), a za podmirenje tarife predložio je poštansku marku. Parlament je odobrio prijedlog i [[1840.]] prihvatio Penny-Post, te je od tada počela praktična primjena [[poštanska marka|poštanske marke]].<ref name="LZMK"/><ref name="tehnika.LZMK"/>
Izumom [[lokomotiva|lokomotive]], a poslije [[automobil]]a i [[zrakoplov]]a počelo je novo razdoblje u prijenosu poštanskih pošiljaka. Vrlo brzo nakon puštanja u promet prve željezničke pruge ([[1825.]
U Hrvatskoj je [[11. kolovoza]] [[1848.]] (8 godina nakon
U razdoblju Kraljevine SHS odnosno Kraljevine Jugoslavije pošta je bila pod upravom različitih ministarstava (neko vrijeme posebnoga Ministarstva pošta, telegrafa i telefona), a u socijalističkoj Jugoslaviji Direkcija Pošte, telegrafa i telefona (PTT) bila je dio Zajednice jugoslavenskog PTT-a. Sabor RH je 10. listopada [[1990.]] utemeljio [[javno poduzeće]] [[Hrvatska pošta i telekomunikacije]] (HPT), koje je 1999. razdvojeno na [[Hrvatske telekomunikacije]] i [[Hrvatska pošta|Hrvatsku poštu]].<ref name="LZMK"/><ref name=""tehnika.LZMK"/>
|