Koncentracijski logor Jasenovac: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
Redak 50:
==Broj žrtava==
[[Datoteka:Spomenik_-logor_Jasenovac.1-09.jpg|mini|Spomenik žrtvama logora]]
Prvi podatci o broju žrtava sadržani su u tajnim dokumentima Vojske Jugoslavije i njihove Komisije za žrtve II. svjetskog rata iz vojnih arhiva u Beogradu, sačinjenima 1946. godine. Na čelu jedne od komisija za istraživanje Jasenovca bio je Generala [[Jefta Šašić]], poslijeratni šefa [[OZNA]]-e i [[KOS]]-a. Ove dokumente objelodanio je slovenski publicist Roman Leljak u svojoj knjizi Mit o Jasenovcu. Po ovim dokumentima evidentirano je 18.600 zatočenika, od kojih je smrtno stradalo njih 1.654, od kojih su neki umrli prirodnom smrću.
 
Godine [[2013.]] daje dr. [[Vladimir Geiger]] s [[Hrvatski institut za povijest|Hrvatskog instituta za povijest]] pregled procjena o broju žrtava logora Jasenovac – te o propagandnim manipulacijama s brojem žrtava, koje neki autori nazivaju "[[Jasenovački mit]]":
Redak 95:
UNITED STATES HOLOCAUST MEMORIAL MUSEUM|accessdate=6. siječnja 2018.}}</ref>. Prvi poslijeratni popis iz 1948. otkrio je svega 405 Roma u Hrvatskoj, i 422 u BiH, tako da je njihovo istrjebljenje bilo gotovo totalno, osobito izvan područja BiH. Na području BiH je stanoviti broj Roma koji su bili muslimanske vjeroispovijedi i koji nisu bili nomadi, izbjegao pokolj – ali se prestao deklarirati kao Romi.<ref name=":5" />
 
Hrvatski intelektualac [[Bruno Bušić]] također se bavio temom jasenovačkog logora. Isticao je problem da se u novinskim člancim i čak u u znanstvenim publikacijama, još uvijek provlače brojevi o daleko većim žrtvama rata, posebno o žrtvama u logorima, spominjući Vojnu enciklopediju koja je pisala o masovnim uništenjima logoraša oko 600 000 u Jasenovcu, oko 72 000 u [[Koncentracijski logor Jadovno|Jadovnu]], oko 75 000 u [[Koncentracijski logor Stara Gradiška|Staroj Gradiški]], oko 10 000 ljudi u Srijemskoj Mitrovici te više tisuća u logorima: [[Logor Slana na Pagu|Slano]] na otoku Pagu, u Đakovu, Sisku, Jastrebarskom, Koprivnici i dr. Međutim je prema već 1970-ih godina dostupnim istraživanjima sačinjenim od strane jugoslavenskih vlasti 1960-ih godina za potrebe reparacije ratnih šteta od SR Njemačke – u kojima su jugoslavenskih vlasti odlučile da se neće popisati “svi oni koji su u tijeku Narodnooslobodilačke borbe izgubili život na strani okupatora ili domaćih izdajnika bilo na koji način (kao borci, pomagači, simpatizeri)“ – bilo jasno da je s područja Hrvatske u svim logorima u zemlji i inozemstvu (Auschwitz, Buchenwald, Mauthausen, Dachau, Jasenovac, Stara Gradiška, Srijemska Mitrovica, Banjica kod Beograda itd.) nastradalo 51.534 osoba (ako se ne uzmu u obzir "borci, pomagači i simpatizeri okupatora ili domaćih izdajnika", kako je već spomenuto). Inače je u logorima bilo zatvoreno 88 294 osoba (i opet: ako se ne uzmu u obzir oni koje su jugoslavenske vlasti smatrale neprijateljima) s današnjeg područja Hrvatske. Strahote logorskog života preživjelo je tek njih 36 760 ili 41,63%. Bušić na temelju demografskih podataka procjenjuje da je broj poginulih na području u [[Socijalistička Republika Hrvatska|SR Hrvatske]] na "antifašističkoj" strani, koje su odabrale popisati komunističke vlasti, njih ukupno 185.327 – manji nego na "neprijateljskoj" strani, kojih se broj može argumentirano procijeniti na 219 tisuća. Slično je bilo i na području [[Bosna i Hercegovina|BiH]], gdje se uz 171.000 "antifašističkih" žrtava može procijeniti 236 tisuća "neprijateljskih" žrtava među vojnicima i civilima.<ref name="projektvelebit-BušićII" />
 
=== Osporavanja točnosti službenog Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941. – 1945. ===