Agrarna reforma u prvoj Jugoslaviji: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Kubura (razgovor | doprinosi)
Nema sažetka uređivanja
m dobija u dobiva, replaced: dobija → dobiva (2)
Redak 15:
* ukidaju se [[kmetstvo|kmetovski]] i [[čifluk|čifčijski]] odnosi u BiH, Makedoniji, južnim krajevima Crne Gore i na Kosovu i Metohiji;
* dotadašnji kmetovi i čifčije proglašavaju se slobodnim vlasnicima zemlje koju koriste;
* dotadašnji vlasnici ([[aga|age]] i [[beg]]ovi) dobit će odštetu, a do rješenja o odšteti dobijatdobivat će [[renta|rentu]] prema dotadašnjoj visini;
* raskidaju se kolonatski i slični odnosi u Dalmaciji;
* [[eksproprijacija|ekspropriraju]] se svi veliki posjedi (fidekomisni, tj. nedjeljivi porodični posjedi, koji uvijek prelaze na jednog nasljednika, i svi posjedi veći od 100 do 500 jutara, tj. 57,5 do 277,5 [[ha]], zavisno od kvalitete zemlje i lokalnih prilika), a njihove površine bit će dane domaćim obrađivačima, uz plaćanje odštete i privremene rente;
Redak 39:
== Agrarna reforma na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i dijelu Crne Gore ==
 
I na Kosovu i Metohiji, Makedoniji i dijelu Crne Gore (oslobođenima u [[balkanski ratovi|balkanskim ratovima]]) zemlja je odmah poslije oslobođenja preuzeta od strane [[raja|raje]], tim prije što su mnogi vlasnici [[emigracija|emigrirali]] u [[Turska|Tursku]], nije se plaćao "[[hak]]", nije se znalo dokle je čija zemlja. Godina [[1931]]. i [[1933]]. propisano je da se sva zemlja preuzima i daje onima koji je obrađuju, ali da je samo prave čifčije dobijajudobivaju besplatno, dok ostali moraju platiti državi u roku od 10 godina. Za I-IV. klasu odšteta bivšim vlasnicima bila je oko 840 dinara po jutru, a za V-VIII. za 30% manje, što je mnogo zaostajalo za tržišnom vrijednošću. No, oni su odštetu dobili u gotovom novcu, a ne kao drugi vlasnici u ostalim krajevima u slabim državnim obveznicama, a i dobili su naknadu za izgubljeni dohodak.
 
Pošto su mnogi posjednici pobjegli u [[Turska|Tursku]], nagrnulo je mnogo ljudi iz susjednih krajeva. Godine [[1920]]. donijeta je ''Uredba o naseljavanju južnih krajeva'', a od 1929. [[kolonizacija]] se vrši po smišljenom planu: slobodna zemljišta i vode su agropedološki istraženi, uređeni su putovi pa dodijeljena zemlja na kojoj će kolonisti podići kuću (dat im je nacrt, izrađena je drvenarija - prozori, krovna konstrukcija i vrata - po jedinstvenom tipu; zakonima iz [[1931]]. i [[1934]]. predviđeno je: svaka porodica dobiva 5 ha zemlje, plus svaki oženjeni član još 4 ha, plus svaki muški neoženjeni stariji od 21 godine po 3 ha, onaj između 16 i 21 godine 2 ha, a djeca, udovice, đaci po 1 ha; svaki kolonist dobiva još 2 ha zemlje za pošumljavanje i 2 ha za vinograd; poslije 3-10 godina primjernog rada kolonist postaje potpuni vlasnik zemlje. Do 1.1.1933. za kolonizaciju je stavljeno na raspolaganje 289.843 ha državne, napuštene, nepotrebne općinske i zemlje iz agrarne reforme.