|
"'''Još Hrvatska ni propala'''" je, [[hrvatska]] je domoljubna [[budnica]] koju je napisao [[Ljudevit Gaj]], ia uglazbio [[Ferdo Livadić]], [[1833.]] godine. Izvorno je napisana je pod naslovom ''Horvatov sloga i zjedinjenje'',<ref name="Bošković">Bošković, Ivan J. ''Hrvatska književnost neoklasicizma i romantizma : (sveučilišni priručnik).'' Split : Filozofski fakultet Sveučilišta u Splitu, 2008., {{ISBN|978-953-7395-13-1}}. Str. 52.</ref> a nastala je potkraj [[1832.]] godine.<ref name="Bošković"/>
== Tekst ==
<poem>
'',,:Još Hrvatska ni propala dok mi živimo,
'':visoko se bude stala kad ju zbudimo.
'':Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,
'':ak je sada u snu mala, će se prostranit.
'':Hura! nek se ori i hrvatski govori!
'':Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo,
:ter da stransko teško breme iz nas bacimo?
'':Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili
:da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.
'':Hura! nek se ori i hrvatski govori!
'':Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,
:razdružit nas neće sila baš nikakva već!
'':Nas je nekad jedna majka draga rodila,
:hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila.
'':Hura! nek se ori i hrvatski govori!''"
</poem>
(tekst pjesme do danas sačuvane u narodu u kraćem, prerađenom obliku)<ref name="Goran Ivaniš">Goran Ivaniš, [https://www.matica.hr/vijenac/236/jos-hrvatska-ni-propala-12818/ ''Još Hrvatska ni propala''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 236, 20. ožujka 2003., pristupljeno 9. siječnja 2021.</ref>
{{WikizvorM|Horvatov szloga}}
== Nastanak ==
[[Franjo Kuhač|Kuhač]] u djelu "''Ilirski glazbenici"'' prenosi Gajevu priču o tome kako je pjesma nastala. Putujući saonicama u [[Samobor]] dau posjetiposjet LivadićaLivadiću, u nadi kako će im ''"tadanjim rodoljubima ipak jednom za rukom poći, da Hrvate trgnemo iz njihova sna''" Gaj je pomisliorekao sam sebi ''"jošJoš Hrvatska nijenî propala, dok mi preporoditelji živimo"'', te je upravovozeći tadase dalje začuo seljakeiz daleka glazbu, spoznavši kako pjevajuje uto glazba hrvatskih seljaka ''"koji su ju valjda na svadbi za ples gudili"''.<ref>Franjo Kuhač, ''[http://library.foi.hr/lib/knjiga.php?B=1&item=X00900 Ilirski glazbenici: prilozi za poviest Hrvatskoga preporoda''], Matica hrvatska, Zagreb, 1893., str. 19., pristupljeno 9. siječnja crkvi2021.</ref> Kad je ušao u Livadićevu kuću, već je imao riječi i osnovu melodije. Te su večeri napravili nekoliko inačica popijevke, od kojih se jedna uvriježila i postala neslužbena [[himna]] [[ilirci|ilirskoga pokreta]].
Prvo javno izvođenje pjesme održano je, kadu jeožujku pjesma1833. većgodine bilana vrlokoncertu zagrebačkoga glasbenoga zavoda u popularnaStreljani, 7.tada veljačeje [[1835.Sidonija Erdődy Rubido]] upjevala zagrebačkompopijevku kazalištuFerde prigodomLivadića, prikazivanjate njemačkena glumekraju dodala i Gajevu budnicu "DieJoš Magdalena-GrotteHrvatska beini Ogulinpropala". Prvi put je tiskana isteje [[1835.]] godine u 5. broju časopisa ''[[Danica]]''.
<!-- Ako IP misli na original. -->
== Izvori ==
| 