Frédéric Bastiat: razlika između inačica

'''Claude Frédéric Bastiat''' (francuski: [klod fʁedeʁik bastja]; [[29. lipnja]] [[1801.]]<ref name="thornton">[Thornton, Mark (11 April 2011) Why Bastiat Is Still Great, Mises Institute</ref><ref>http://www.britannica.com/EBchecked/topic/55610/Frederic-Bastiat</ref> –- [[24. prosinca]] [[1850.]]) bio je baskijsko-francuski klasični liberalni teoretičar, ekonomist i član francuske skupštine. Bio je poznat po razvoju važnog gospodarskog koncepta oportunitetnog troška, te kao autor znakovite [[prispodoba o razbijenom prozoru|prispodobe o razbijenom prozoru]]. Njegove ideje suosiguralesu osigurale osnovu za libertarijanstvoilibertarijanstvo i austrijsku školu ekonomije.<ref name="thornton"/><ref name="DiLorenzo">DiLorenzo, Thomas. "Frédéric Bastiat (1801–1850): Between the French and Marginalist Revolutions."Mises.org.</ref>

Bastiat je rođen u [[Bajona|Bajoni]], [[Francuska Baskija]], na jugu Francuske, 29. lipnja 1801. Njegov otac, Pierre Bastiat, bio ugledni poslovni čovjek u gradu. Njegova majka je umrla 1808. godine, kada je Frédéric imao sedam godina.<ref name="roche III">Roche III, George Charles (1971). Frédéric Bastiat: A Man Alone. New Rochelle, New York: Arlington House. {{ISBN|0-87000-116-7}}.</ref> Njegov otac se preselio u unutrašnjost ugradu grad Mugron aFrédérica Frédéric je jeubrzoubrzo nakon toga došao s njim. Bastiatovi su imanje u MugronustekliMugronu stekli tijekom Francuske revolucije a ranije je pripadalo markizu od Poyanne. Pierre Bastiat jeumroje umro 1810., ostavljajući Frederica siročetom. Odveden je kod djeda po ocu i i tetketetetke te, Justine Bastiat.<ref name="roche III"/> Pohađao ješkoluje školu u Bajoni, ali njegova tetkalošetetka loše vodila računa o njemu, pa jetakoje tako upisan u Saint-Sever. U dobi od17od 17 godina, napustio je školu u Sorèze kako bi išao raditi za svog strica u njegovom obiteljskom izvoznom poslu. To je ista tvrtka u kojoj je njegov otac bio partner. Ekonomist Thomas DiLorenzo sugerira da je to iskustvo bilo presudno za Bastiatove kasnije radovo, jer je dalomladomdalo mladom Frédéricu saznanja iz prve ruke o tome kako regulacija može utjecati na tržište.<ref name="DiLorenzo"/> Sheldon Richman primjećuje da je "došao u doba [[Napoleonski ratovi|Napoleonskih ratova]], s tadašnjima opsežnim intervencijama države u gospodarstvo. "<ref>Richman, Sheldon. "Frédéric Bastiat: An Annotated Bibliography." The Library of Economics and Liberty. 2000.</ref>

Bastiat počeo razvijati intelektualni interes. Više nije htio raditi sa stricem i sanjao je odlasku u Pariz na formalne studije. Ovaj san senijese nije obistinilo jerjejer je njegov djed bio u lošem zdravstvenom stanju i želioićiželio ići na imanje Mugron. Bastiat ga jepratioje pratio i brinuo o njemu. Sljedeće godine, kada je Bastiatu bilo24bilo 24, njegov djed je umro, ostavljajući mladiću obiteljsko imanje, čime mu je pružiti sredstva za daljnje njegove teorijske upite.<ref name="roche III"/> BastiatjeBastiat je razvio intelektualniintereseintelektualni interese u nekoliko područja, uključujući "filozofiju, povijest, politiku , religija, putovanja, poeziju, političku ekonomiju i biografiju. "<ref name="DiLorenzo"/> Nakon revolucije srednje klase iz 1830. BastiatjeBastiat je postao politički aktivan te je izabran za mirovnog suca uMugronuu Mugronu 1831. i Glavnog vijeća (skupština na županijskoj razini) je Landes u 1832. nakon francuske revolucije 1848. izabran je u nacionalnu zakonodavnuskupštinuzakonodavnu skupštinu.".<ref name="thornton"/>

Njegova javna karijera kao ekonomista započela je tek 1844. godine, kada je njegov prvi rad objavljen u časopisu ''Journal des economistes'' u listopadu iste godine. Nju je bila prekinutanjegovaprekinuta njegova prerana smrt 1850. Bastiat je oblio od tuberkuloze, vjerojatno putujući diljem Francuske promovirajući svoje ideje, te ga je bolest na koncu onemogućila u stvaranju dodatnih govora (osobito u zakonodavnoj skupštini na koju je izabran za 1848. i 1849.) te mu oduzela život. U jesen 1850. godine, njegovi liječnici su gaposlaliga poslali u Italiju. Prvo je otputovao u Pisu, a zatim u Rim. 24. prosinca 1850., Bastiat pozvao one koji su bilisbili s njim da se približe njegovom krevetu. On je promrmljao dvaput riječ "istina", a zatim preminuo.<ref name="roche III"/>