|
== Život i djelo ==
Nakon što je primio poduku iz [[Violina|violine]] i [[Violončelo|violončela]], Brahms od 1842. do 1848. polazi poduku iz [[Glasovir|klavira]] i komponiranja kod pijaniste i kompozitora [[Eduard Marxen|Eduarda Marxsena]] (1806–1887). Marxen je bio dobar poznavatelj i poklonih rada [[Wolfgang Amadeus Mozart|Mozarta]] i [[Joseph Haydn|Haydna]], te osobni poznanik [[Ludwig van Beethoven|Beethovena]] i [[Franz Schubert|Schuberta]], te je Brahmsa uveo u glazbenu tradiciju tih glazbenih velikana. 1849. godine objavljuje prve kompozicije, pod pseudonimom "G.W. Marks". Većinu kompozicijaje skladbi iz tog početnog razdoblja Brahms je poslije uništio, a najranija djela koja je ostavio i priznao datirajunastala izsu 1851. godine: ''Scherzo'' Op. 4 i pjesma ''Heimkehr'' Op. 7 no. 6).
Godine 1850. dolazi uupoznaje kontaktse s Mađarskom glazbom: violinist Ede Reményi (1828.-1898.) ga upoznaje s [[čardašom|čardašem]], u čijojkoji će izvedbiu narednihbudućnosti godinaizvoditi i Brahmssam sudjelovatiBrahms, prateći na pijanu Reményjeve javne nastupe.
1853. Reményi predstavlja 20-godišnjeg Brahmsa mađarskom violinistiviolinistu i kompozitoruskladatelju Józsefu Joachimu (1831.-1907.), s kojim će Brahms poslije blisko surađivati čitav život. Iste godine upoznaje slavnog skladatelja [[Robert Schuman|Roberta Schumanna]] (1810. – 1856.), koji potom u časopisu ''Neue Zeitschrift für Musik'' predstavlja Brahmsa kao mladog kompozitoraizuzetno izuzetnognadarenog talentaskladatelja. Brahms mnogouvelike pomaže Robertu i njegovoj supruziženi [[Clara Schumann|Clari Schumann]] (1819. – 1896.) u zadnjim godinama Schumannova života R. Schumanna: nastanio se u njihovom gradu [[Düsseldorf|Düsseldorfu]], tei pomagao u svim vrstimaraznim stvaristvarima. I nakon smrti R. Schumanna, nastavio doživotno je doživotno prijateljstvo s [[Clara Schumann|Clarom Schumann]] -– također kompozitoricomskladateljicom i jednom od najslavnijih pijanistica [[Romantizam|romantizma]] -– s kojom je izgleda bio u platonskojplatonskom ljubaviodnosu; u svakom je slučaju je ona za njega predstavljala idealnu žensku figuru. Clara je znatno pomogla Brahmsovoj karijeri, svirajući njegova djela na svojim koncertima.
Krajem 1862. godine Brahms po prvi put dolazi u Beč, gdje se brzo upoznaje s mnogim istaknutim glazbenicima, među kojima su bili Joseph Hellmesberger, predstojnik studija violine na Bečkom konzervatoriju, te Julius Epstein, predstojnikompredstojnik studija glasovira na istom konzervatoriju. Već u siječnju 1863. godine dobiva namještenje kao dirigent ''Vienna Singakademie''. Brahms uspješno radi kao dirigent i kompozitorskladatelj, a od 1872. do 1875. je direktor je koncerata u bečkom ''Gesellschaft der Musikfreunde''. Visoko je cijenjen, te dobiva razna glazbena priznanja i državna odlikovanja, a član je i žirijapovjerenstava koji ocjenjuju i nagrađuju druge glazbenike. Približno od 1876. godine svjetski je doista svjetski slavan, kao: jedan od naslavnijih skladatelja svojega vremena.
Od 1878. godine – dotada uvijek obrijan – Brahms počinje nositi bradu, čime jako mijenja svoju pojavu. 1889. godine pristaje da snimisnimiti prvu [[Gramofonska ploča|gramofonsku ploču]], tada posve nov i zapravo eksperimentalni način bilježenja zvuka.
1890. godine, u dobi od 57 godina, Brahms počinje razmišljati da prestaneo sprestanku komponiranjemskladanja, jer osjeća da je od sebeveć dao ono najbolje što je mogao proizvesti. Ipak je do 1896. godine komponiraostvara još nekoliko djela; te godine mu biva dijagnosticiran [[rak jetre]]. ZadnjaNjegova njegovaposljednja javna pojavljivanja su bila su u ožujku 1897. godine, kada najprije prisustvuje izvedbi svoje IV. simfonije, a potom izvedbi operete ''Die Göttin der Vernunft'' (Božica razuma) svojegsvojega dugogodišnjeg prijatelja [[Johann Strauss mlađi|Johanna Straussa]]. Umire 3. travnja 1897. godine u dobi od 63 godine.
Brahms se nije se ženio, makariako je tijekom života prema višenekolicini žena gajio ljubav. Nije imao djece.
Brahmsova glazba polazi od klasičnog i [[barok]]nog naslijeđa, ali je njegov glazbeni izraz mu je u osnovi romantičarski. U njegovu opusu nalaze se sve glavne instrumentalne i vokalne vrste, izuzevši [[Opera|opere]]. Često se inspiriraonadahnjivao narodnom glazbom, a osobito se istaknuo na području [[Komorna glazba|komorne glazbe]] i solo pjesama. Četiri simfonije, dva klavirska koncerta, violinski koncert u D-duru, dvostruki ''Koncert za [[Violina|violinu]] i [[violončelo]]'' u a-molu, ''Njemački rekvijem'' i brojne solo pjesme samo su dio najvažnijeg Brahmsovog opusa, uz komorna djela te crkvena djela kojima je zaokružio bogato stvaralaštvo.
=== Orkestralna djela ===
|
