Inačica od 21. veljače 2021. u 16:18 uredi 89.201.254.126 (razgovor) Datum je bio krivi nije bio kolovoz nego ožujak Oznaka: VisualEditor ← Starija izmjena		Inačica od 23. veljače 2021. u 13:41 uredi ukloni ovu izmjenu Rovoobob (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 12.237 edits Ispravak godine rođenja Ivana Antuna, po HE. Novija izmjena →
Redak 4: \| slika = Bista Katarine Zrinske u Čakovcu.JPG \| veličina = 230px \| opis slike = Poprsje Katarine Zrinski (~1625.-1673.) u istoimenoj ulici u središtu [[Čakovec\|Čakovca]] \| puno ime = \| pseudonim = Redak 30: Ana Katarina Zrinska rođena je Bosiljevu, oko 1625. godine. Kći je [[Vuk II. Krsto Frankapan Tržački\|Vuka II. Krste Frankapana Tržačkoga]] i Uršule Innhofer, Vukove druge supruge, polusestra [[Fran Krsto Frankapan\|Frana Krste Frankapana]], te supruga [[Petar Zrinski\|Petra Zrinskog]]. U očevoj je kući u obitelji Frankapan dobila temeljito obrazovanje. Od majke ([[Nijemci\|Njemice]]) je naučila [[Njemački jezik\|njemački]], a poslije još [[Mađarski jezik\|mađarski]], [[Latinski jezik\|latinski]] i [[talijanski jezik]]. Katarina Zrinska je isto kao u očinskoj kući i u kući svoga muža imala na raspolaganju bogatu knjižnicu. U [[Ozalj\|Ozlju]] je [[1660.]] godine napisala molitvenik ''[[Putni tovaruš]]'', a zatim ga tiskala u Mlecima i darovala pavlinu [[Ivan Belostenec\|Ivanu Belostencu]]. Krajem [[20. stoljeće\|20. stoljeća]] novinar i kolekcionar [[Gerhard Ledić]] pronašao je njezin rukopis pjesama i darovao ga [[Nacionalna i sveučilišna knjižnica u Zagrebu\|Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu]], [[1991.]] godine, a priredio ga je za tisak akademik [[Josip Bratulić]] (''Pjesmarica Ane Katarine Zrinske'', Matica hrvatska, 2014.).<ref>[https://www.matica.hr/knjige/1077/ Pjesmarica Ane Katarine Zrinske], matica.hr, pristupljeno 2. siječnja 2021.</ref> Katarina i Petar imali su četvero djece: [[Ivan Antun Zrinski\|Ivana IV. Antuna Baltazara]] (~~26. ožujka 1654~~1651. – 11. studenoga 1703.)<ref name="he">[http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=67470 Hrvatska enciklopedija: Zrinski, Ivan Antun], pristupljeno 23. veljače 2021.</ref>, [[Jelena Zrinska\|Jelenu]] (1643. – 18. veljače 1703.), Juditu Petronelu (1652. – 1699.) i Auroru Veroniku (1658. – 19. siječnja 1735.). Ivan IV. Antun nakon sloma urote morao je prihvatiti prezime Gnade. Nakon kraće vojničke karijere bio je osumnjičen za veleizdaju, zatvoren u Ratteburgu u [[Tirol]]u i Schlossbergu u [[Graz]]u, gdje je nakon 20 godina provedenih po austrijskim tamnicama i umro 1703. godine. Jelena se udala u [[Mađarska\|Mađarsku]] za Franju Rákóczija, [[Transilvanija\|erdeljskog]] kneza, a drugi put kao udovica za Emerika (Mirka) Thökölyja. Judita Petronela i Aurora Veronika završile su život u samostanima. Judita Petronela bila je opatica Sv. Klare u [[Zagreb]]u, a Aurora Veronika opatica uršulinka u Celovcu. Odlučno je podržavala protuhabsburšku politiku svoga supruga i u vrijeme [[Zrinsko-frankopanska urota\|Zrinsko-frankopanske urote]] obavljala je povjerljive misije. Zbog znanja više stranih jezika bila im je pregovaračica s Mletačkom Republikom, francuskim veleposlanstvom u Beču i predstavnicima poljskoga dvora.<ref name="matica.hr">[https://www.matica.hr/knjige/autor/587/ Autori. Ana Katarina Zrinski], matica.hr, pristupljeno 2. siječnja 2021.</ref> Spisi suvremenika, nastali nakon gušenja urote, prikazuju je kao njezina začetnika i pokretača. Slomom urote dospjela je u nemilost [[beč]]koga dvora, uhićena je i odvedena u [[Bruck an der Mur]] (Bruck na Muri nedaleko od [[Graz]]a).

Ana Katarina Zrinski: razlika između inačica