NIN (tjednik): razlika između inačica

U tom periodu okosnicu redakcije sačinjavali su Stevan Majstorović, Najdan Pašić, Era Ratković, Tika Lešić, Miša Habul i drugi. Poslije razdoblja neovisnog djelovanja, NIN 1958. godine ulazi u novinsko-nakladničku kuću [[Politika (novine)|Politika]]. Na njusmagazinsku formulu i na kolorno tiskanje NIN je prešao 4. travnja 1971. godine. Idejni tvorac i realizator te promjene je Frane Barbijeri, tadašnji glavni i odgovorni urednik i Sergije Lukač, osnivač katedre za novinarstvo na Fakultetu političkih znanosti [[Sveučilište u Beogradu|Sveučilišta u Beogradu]]. NIN od tada neguje žurnalističku sintezu, a od novinarskih formi najviše koristi članak, u izvjesnoj mjeri je zadržana i komentatorska, opinion forma.

 

 

Poslije Osme sjednice CK SKJ u NIN-u je 1987.-88. otvoren novi "partijski slučaj". Smjenjuje se tadašnji uređivački kolegijum, a dve godine kasnije iz njega izlazi skupina novinara koja sa skupinom beogradskih disidenata osniva redakciju tjednika Vreme. Godine 1992. u NIN-u izbija štrajk, poslije koga se on izdvaja iz Izdavačke kuće Politika 1995. godine i djeluje samostalno. Ožujka 2009. Novinsko-nakladničko poduzeće NIN prodato je za 810 tisuća [[Euro|eura]] kompaniji Ringier, koja posjeduje i list Blic.<ref>{{cite web|url=http://www.nin.co.rs/pages/warticle.php?id=94358|title=80 godina NIN-a|publisher=nin.co.rs|date=5 August 2017 |accessdate=2020-12-30}}</ref>