Pokolj u Dusini: razlika između inačica

'''Pokolj u Dusini''', općina [[Zenica]] bio je [[ratni zločin]] koji su počinile bošnjačko-muslimanske snage, to jest pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine, nad Hrvatima tijekom [[Bošnjačko-hrvatski sukob|agresije]] na prostore Hrvata Srednje Bosne. Veliki zločin i pokolj civila označio je, moglo bi se reći, otvoreni početak velikobošnjačke agresije na Hrvate u Bosni i Hercegovini.<ref name="Krvavi siječanj">[https://poskok.info/krvavi-sijecanj-1993-dusina-masakr-kojim-je-armija-bih-zapocela-rat-protiv-hrvata/ Poskok.info] ''KRVAVI SIJEČANJ 1993. Dusina – Masakr kojim je Armija BiH započela rat protiv Hrvata'' 26. siječnja 2019. (pristupljeno 29. siječnja 2020.)</ref> Međutim, dokazano je da je Republika Hrvatska izvršila agresiju na Republiku Bosnu i Hercegovinu. Prvi sukobi su se desili u Novom Travniku i u Gornjem Vakufu u lipnju 1992. godine, a već u kolovozu 1992. je HVO ratnim djelovanjima uzeo kontrolu nad gradom Prozorom, uz etničko čišćenje muslimana/Bošnjaka iz općine, pljačku i uništavanja njihove imovie, zatvaranja, mučenja i ubojstva. Hrvatska agresija je nastavila napadom na Gornji Vakuf 13. siječnja 1993. godine, što je dokazano na međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Haag-u (MKSJ/ICTY), gdje je tzv bošnjačko-hrvatski sukob okarakteriziran kao udruženi zločinački poduhvat (UZP) počinjen od vlasti Republike Hrvatske i tzv Hrvatske Republike Herceg-Bosne. UZP je, po presudi iz Haag-a Prliću i ostalima, počeo sredinom siječnja 1993. godine s ciljem stvaranja hrvatskog entiteta u Bosni i Hercegovini.<ref>{{Citiranje weba|url=https://www.icty.org/x/cases/prlic/acjug/en/171129_Prlic_Summary_of_Judgement.pdf|title=Prlić et al, summary of judgement|author=ICTY|date=29. studenog 2017.|language=engleski|accessdate=2. ožujka 2021.}}</ref> To u svakom slučaju ne opravdava pokolj u Dusini, niti bilo koji drugi zločin počinjen od strane ARBiH i HV/HVO. ▼

Zločin nije imao nikakva razloga dogoditi se. HVO i Armija RBiH nisu bili u ratu, nego ratni saveznici. Opskrba je dolazila preko Hrvatske i hrvatskog dijela BiH, Herceg-Bosne, iako su snage bosanskih Hrvata u većini slučajeva zaustavljale konvoje pomoći namijenjene ARBiH i muslimanskim/bošnjačkim civilima i sami preuzimali opremu. Premda je bošnjačkomuslimanski narod izgubio velike teritorije srpskim osvajanjima, nije bilo razloga za napad na Hrvate. Nikakva teza o gubitku "[[životni prostor|životnog prostora]]" ne opravdava nadoknađivanje tih gubitaka od svog saveznika, jer smještajnog prostora je bilo dovoljno. To isto važi i za napad hrvatskih snaga na Bošnjake. Hrvati u Dusini nisu nikog ugrožavalli, jer su bili enklavica u muslimanskom okruženju, od niti 70-ak ljudi ukupno, a vojno sposobnih bilo je više nego upola manje, jedva ojačana desetina. Napadnuto selo bilo je 4/5 muslimansko, tj. malobrojni Hrvati činili su jedva 20% stanovnika. 7. muslimanska brigada tzv. Armije RBiH, a osobito njeni većinski pripadnici nisu imali nikakva razloga napasti Hrvate. Radilo se o muslimanskim prognanicima s teritorija BiH otkamo su ih prognali Srbi i otkamo su također prognani Hrvati, a ubijanja su jednako snašla i Hrvate i Muslimane. Ti Muslimani iz okolice [[Banja Luka|Banja Luke]] i [[Prijedor]]a počinili su taj ratni zločin. Monstruozni zločin nije počinjen na mah, nego planski.<ref name="Krvavi siječanj"/>▼

[[26. siječnja]] [[1993.]] napale su hrvatsko selo [[Dusina (Zenica, BiH)|Dusinu]] u Lašvanskoj dolini.<ref name=narod/> Pripadnici Sedme muslimanske brigade 26. siječnja 1993. opkolili su Dusinu, zarobivši pritom uz pripadnike Hrvatskog vijeća obrane i oko četrdeset civila.<ref name="Podignuta optužnica">[https://vijesti.hrt.hr/212703/optuznica-za-ratni-zlocin-nad-hrvatima-u-dusini Vijesti HRT] ''Optužnica za ratni zločin nad Hrvatima u Dusini '' 7. lipnja 2013. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref> Nakon zauzimanja sela na iznimno okrutan način pobili su 10 zarobljenika. Oteli su zapovjednika HVO-a i ubili 4 od 5 njegovih pratilaca je ubijeno. Zločinačka kampanja etničkog čišćenja Lašvanske doline od Hrvata nastavljena je etničkim čišćenjem nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina...). Prognali su više od 3.000 ljudi. Dijelom hrvatskih civila muslimansko-bošnjačke snage koristile su se kao [[živi štit|živim štitom]].<ref name=narod>[https://narod.hr/hrvatska/bosnjacki-ratni-zlocini-nad-hrvatima-zasto-pravosude-bih-njima-suti Narod.hr] ''Bošnjački ratni zločini nad Hrvatima – zašto pravosuđe BiH o njima šuti?'' , 23. ožujka 2017. (pristupljeno 1. ožujka 2018.)</ref><ref name="25. godišnjica">[https://narod.hr/hrvatska/komemoracija-misa-25-godisnjicu-zlocina-nad-hrvatima-selu-dusina Narod.hr] ''Komemoracija i misa na 25. godišnjicu zločina nad Hrvatima u selu Dusina'', 27. siječnja 2018. (pristupljeno 1. ožujka 2018.)</ref>▼

Zločin su počinili pripadnici 7. muslimanske brigade iz 3. korpusa Armije RBiH. Akcijom je zapovijedao [[Šerif Patković]], poslije savjetnik ministra branitelja Federacije BiH. Za zločin u Dusini još nitko nije odgovarao. Selo je crni primjer nesankcioniranog, još i danas uspješna [[etničko čišćenje|etničkog čišćenja]], zato što se ni više od dva desetljeća poslije u to selo nije vratio nijedan Hrvat.<ref name="25. godišnjica"/>▼

Pripadnici 7. muslimanske brdske brigade, od prognanika iz okolice Banja Luke i Prijedora, koji ni metka nisu ispalili za vratiti se u svoj okupirani kraj, pojagmili su se za obećanom hrvatskom imovinom. Ubili su 10 muškaraca, 9 Hrvata i 1 Srbina iz Zenice koji se sa ženom sklonio kod Hrvata u Dusinu. Zločin je stvorio je veliku napetost u odnosima Hrvata i Muslimana.<ref name="Krvavi siječanj"/> Ubijenih 10 osoba su civili: pet članova obitelji Kegelj - Draženko Kegelj, Mladen Kegelj (ubijen i mučen u seoskom Mejtefu), Niko Kegelj, Stipo Kegelj, Vinko Kegelj, a na Dusini su ubijeni i mučeni Pero Ljubičić, Augustin Radoš, Franjo Rajić, Zvonko Rajić i Vojo Stanišić. Zvonku Rajiću je nakon ubijanja izvađeno i srce. <ref name=komemoracija>[https://poskok.info/busovaca-komemoracija-za-mucene-i-ubijene-na-dusini/ Poskok.info] ''Komemoracija za 10 ubijenih civila u selu Dusina'' 28. siječnja 2018. (pristupljeno 31. siječnja 2020.)</ref> Uskoro je velikobošnjačka agresija eskalirala. Idejni tvorci agresije namjeravali su potisnuti i etnički očistiti Hrvate iz središnje Bosne, najstariji narod tog kraja. Prvo se opravdano pretpostavilo da su namjeravali tu naseliti prognanike iz banjalučke, prijedorske i zapadnobosanske regije pod vlašću Srba.<ref name="Krvavi siječanj"/> Naknadno se uvidjelo da se namjerava otjerati Hrvate općenito, jer nisu ni svi prostori bili atraktivni za naseljavanje, niti ekonomski isplativi, nego da se planira dovesti i neke druge muslimanske narode koji su poslije baš izabrali ove krajeve kao koridor za invaziju na Europu tobožnjih migranata i izbjeglica iz Sirije i ostalih ratnih područja ([[Europska migracijska kriza 2015.]] i invazijske krize u godinama poslije). ▼

Tek dva tjedna poslije pokolja pokopana su tijela ubijenih. Pokopana su 3. veljače 1993. na groblju u [[Busovača|Busovači]].<ref name=komemoracija/>▼