Donji Vakuf: razlika između inačica

Austro-ugarskim zaposjedanjem BiH našao se u krunskoj zemlji BiH, u [[Travnički okrug|Travničkom okrugu]], u Bugojanskom kotaru. Austro-ugarsko oslobađanje BiH od osmanske vlasti maknuo je staru kasabu od tek 2000 stanovnika iz višestoljetne učmalosti i zaostalosti te donio zapadnu civilizaciju i napredak. Bogato šumsko okružje Donjeg Vakufa privuklo je ulagače. Prastara stagnantna prometna infrastruktura znatno je proširena. Bečki industrijalci su se zainteresirali, kapital je privučen i sagrađene su ceste i željeznice. Postavljena je uskotračna željeznička pruga Donji Vakuf - Jajce te Donji Vakuf - Bugojno te putni pravci dolinom rijeke Vrbasa. Stigla je i industrijska proizvodnja koja je zaposlila ljude. Godine 1901. godine podignuta je na rijeci [[Semešnica|Semešnici]] prva [[pilana]] na vodeni pogon u vlasništvu Huga Feldbauera. Za tu je priliku Donji Vakuf dodatno prometno prosperirao. Premošten je Vrbas ([[Filbarova ćuprija]]). Stjepan Strodl je zapisao da je te godine grad imao 2329 stanovnika, nasuprot susjednom Bugojnu s 1771 stanovnikom. U gradu je bila od uprave kotarska ispostava, od unutarnjih poslova žandarmerijska postaja, od vjerskih objekata devet džamija, pravoslavne crkve, od obrazovnih četiri mekteba, narodnu osnovnu školu, pravoslavne osnovne škole, od prometnih željezničku postaju koja je zaposlila željezničare. Gospodarstvo je ojačalo početkom rada [[gipsara|gipsare]] (vlasnik tvrtka Latner), tkaonica ćilima te nešto trgovaca (prodavaonice su držali imućniji) i ugostitelja, 40 obrtnika, ukupno 350 zaposlenih u sekundarnim djelatnostima, a ostali su se bavili poljoprivredom.<ref name="Općina"/>

U NDH u Donjem Vakufu bila je kotarska ispostava [[Velika župa Pliva i Rama|Velike župe Plive i Rame]]. Kroz Donji Vakuf išla je od 23. travnja 1941. uspostavljena [[demarkacijska crta u NDH|demarkacijska crta]] koja je dijelila NDH na talijansku i njemačku zonu utjecaja. Iz Jajca se nastavljala na Donji Vakuf, iz kojega je išla dalje na Travnik.<ref>[https://hrcak.srce.hr/file/11118 Arhivski vjesnik Arhivski vjesnik, Vol. 46 No. 1, 2003.] Siniša Lajnert: ''USTROJ HRVATSKIH DRŽAVNIH ŽELJEZNICA (1941-1945)'', str. 101. (pristupljeno 23. ožujka 2019.)</ref> Ljeta 1941. intenzivirala se teroristička aktivnost srpskih četničkih i partizanskih skupina, poslije rata prikazana kao napredna revolucionarno ustanička, na djelu bila je to odmazda nad katoličkim i muslimanskim Hrvatima što se nisu borili za Jugoslaviju.{{Nedostaje izvor}} NDH je organizirala prisilna iseljavanja Srba iz NDH. Donji Vakuf potpadao je pod nadležnost vrbaskog divizijskog područja, a ovim se bavio Komesarijat za izbjeglice i preseljenike. Planom je predviđano iseljavanje određenih osoba iz kotara Banja Luka, Sanski Most, Prijedor, Ključ i Kotorišće. Kotarske vlasti Donjeg Vakufa predlagale su što brže iseliti Srbe zbog borbi koje su se vodile u okolini Jajca.<ref>(srp.) [https://snv.hr/file/attachment/file/skiljan.pdf Srpsko narodno vijeće] Filip Škiljan: Organizirana prisilna iseljavanja Srba iz NDH. Srpsko narodno vijeće, Zagreb, prosinca 2014. str. 214-215 {{ISBN|978-953-7442-13-2}}</ref>

Katolička crkva je pretrpjela devastiranja u Domovinskom ratu.<ref>[http://kamenjar.com/srusene-ostecene-katolicke-crkve-vjerski-objekti-bih-ratu-1991-1995/ Kamenjar.com] Ante B.: ''Srušene i oštećene katoličke crkve i vjerski objekti u BiH u ratu od 1991 do 1995. godine'', 26. ožujka 2017. (pristupljeno 28. travnja 2017.)</ref><ref>{{Citiranje časopisa |url=http://www.slobodanpraljak.com/materijali/PUBLIKACIJE%20O%20RATU/SRUSENI%20I%20DEVASTIRANI%20KATOLICKI%20OBJEKTI%20OD%20NEKIH%20POSTROJBI%20ABiH%201991.-1995/SRUSENI_I_DEVASTIRANI_KATOLICKI_OBJEKTI_OD_NEKIH_POSTROJBI_ABiH_1991.-1995.pdf |accessdate=28. travnja 2017. |title=''Srušene i oštećene katoličke crkve i vjerski objekti u BiH u ratu od 1991 do 1995. godine'' |archiveurl=https://web.archive.org/web/20171213224622/http://slobodanpraljak.com/materijali/PUBLIKACIJE%20O%20RATU/SRUSENI%20I%20DEVASTIRANI%20KATOLICKI%20OBJEKTI%20OD%20NEKIH%20POSTROJBI%20ABiH%201991.-1995/SRUSENI_I_DEVASTIRANI_KATOLICKI_OBJEKTI_OD_NEKIH_POSTROJBI_ABiH_1991.-1995.pdf |archivedate=13. prosinca 2017. }}</ref>

Bošnjačke snage tzv. ARBIH nisu žurile osloboditi Donji Vakuf ljeta 1995. godine. Preče im je bilo zauzeti udaljeniji Kupres koji je imao znatniji udio Hrvata i ekonomski znatno siromašnije područje, a ne na topomet udaljeni Donji Vakuf sa znatnim udjelom Bošnjaka, da ne bi hrvatsko napredovanje preko Kupresa ugrozilo prijašnja muslimanska osvajanja od bosanskih Hrvata.

Oslobođen je zaslugom hrvatskih snaga koje su iznijele na plećima oslobađanje [[Jajce|Jajca]] u [[Operacija Maestral|Maestralu]] 13. rujna 1995. godine. [[Hrvatsko vijeće obrane]], [[Specijalna policija MUP-a HR HB]], [[Hrvatska vojska]] i [[Specijalna policija MUP RH|Specijalna policija MUP-a RH]] iznijele su sukob sa srpskim snagama. Budući da su hrvatske snage razbile srpsku obranu na širem području, Srbi su ostavši bez sigurno zaleđa morali povući se bježeći iz Donjeg Vakufa. Donji Vakuf je ostao napušten i snage Armije BiH došle su na gotovo. Ušle su u prazni grad bez borbi, dan poslije hrvatskog oslobađanja Jajca, [[14. rujna]] 1995. godine.<ref>[http://poskok.info/wp/pismo-jajackog-branitelja/ Poskok.info] Hrvatski branitelj l poskok.info: ''Pismo jajačkog branitelja'', 8. rujna 2015. (pristupljeno 28. travnja 2017.)</ref>