David Livingstone: razlika između inačica

'''David Livingstone''' ([[Blantyre]], [[19. ožujka]] [[1813.]]. – [[Zambija]], [[1. svibnja]] [[1873.]].), [[Škotska|škotski]] misionar i [[istraživač]] iz [[Viktorijanska era|viktorijanske ere]].

Škotski doktor i misionar, smatra se najvažnijim europskim istraživačem Afrike. David Livingstone rođen je 19. ožujka 1813. u mjestu Blantyre u Škotskoj. Godine 1823. počeo je raditi u tvornici tekstila. Kasnije, za vrijeme studija medicine u [[Glasgow]]u, pohađao je i sate [[teologija|teologije]]. Godine 1838., nakon završenog tečaja teologije, svoje usluge ponudio je [[London]]skom misionarskom društvu. Kako bi usavršio znanje stečeno na tečaju 1840. godine poslan je u misiju u Južnu Afriku. Godine [[1841.]]. stigao je u Kuruman, naselje koje je osnovano u [[Bechuanaland]]u (sada [[Bocvana]]) škotski misionar Robert Moffat. Ovo područje kasnije u XIX. stoljeću pripojiti će kolonija Cape i postati će dio [[JAR|Južne Afrike]]. Livingstone je svoj rad započeo među afričkim crncima Bechuanalanda, unatoč neprijateljstvu [[Afrikaneri|Afrikanera]] i [[Buri (Južna Afrika)|Bura]] koji su bili uglavnom [[nizozemci|nizozemskom]] porijekla.

Oženio se s Mary Moffat, kćerkom Roberta Moffata, 1845. godine, a koja će pomagati na njegovim putovanjima u područja gdje još nijedan Europljanin nije kročio. Godine [[1849.]]. prešao je pustinju [[Kalahari]] i postao prvi Europljanin koji je ugledao jezero [[Ngami]]. Godine 1851. praćen svojom suprugom i djecom stigao je na rijeku Zambezi. Na drugoj ekspediciji (1852. – 1856.), tragao je za putem koji vodi od istočne ka zapadnoj obali. Tada je prešao put koji vodi sjeverno od [[Kaapstad|Cape Town]]a do Zambezija i potom preko [[Luanda|Luande]] do Atlanske obale. Poslije je pratio tok rijeke Zambezi slijedeći je do [[indijski ocean|Indijskog oceana]], tako je otkrio čuvene [[Viktorijini slapovi|Viktorijine slapove]] na rijeci Zambezi ([[1855.]].).

Livingstoneove ekspedicije uzrokovale su reviziju svih postojećih mapa. Kada se vratio u Veliku Britaniju (1856.) smatran je veliki istraživačem, a njegova knjiga Misionarska putovanja i istraživanja u Južnoj Africi (Missionary Travels and Researches in South Africa) iz 1857. godine učinila ga je slavnim. Uskoro je napustio misionarsku službu, a [[1858.]]. britanska vlada imenovala ga je britanskim [[konzul]]om u [[Quelimane]]u (sada [[Mozambik]]) i vođom ekspedicije koja je trebala istražiti istočnu i središnju Afriku.

Nakon svog povratka u Afriku 1858. predovodio je ekspedicju do rijeke [[Shire (rijeka)|Shire]] i stigao do jezera [[Nyasa]], a 1859. istraživao je rijeku [[Ruvuma]] i jezero [[Chilwa]]. Za vrijeme svoje ekspedicije u okolici jezera Nyasa postao je veoma zabrinut zbog pojave [[Arapi|arapskih]] i [[Portugalci|portugalskih]] trgovaca robljem koji su afričke crnce odvodili kao robovsku radnu snagu. Rodnu Englesku posjetio je 1865. godine i napisao djelo "Narrative of an Expedition to the Zambezi and Its Tirbutaries" u kojem je osudio trgovce robljem i opisao komercijalne mogućnosti regije (danas uglavnom dijelove Malavija i Mozambika). Godinu dana kasnije ([[1866.]].) predvodio je ekspediciju koja je otkrila izvor [[Nil]]a i istraživala razvođe središnje Afrike. Putujući uz rijeku Ruvuma pronašao je put do jezera [[Jezero Tanganjika|Tanganjika]] (1869.), nakon što je otkrio jezero [[Mweru]] i jezero [[Bangweulu]]. Naredne godine ([[1870.]].) započeo je istraživanje iz [[Ujiji]]ja na jezeru Tanganjika krećući se prema području koje se nalazi zapadno od jezera. To ga je učinilo prvim Europljaninom koji je putovao rijekom [[Lualaba]] u današnjem [[Zair]]u.