Inačica od 4. travnja 2014. u 09:37 uredi MaGa (razgovor \| doprinosi) Automatski ophođeni suradnici 79.927 edits m +Kategorija:Umjetnički pravci; +Kategorija:Hrvatska likovna umjetnost uz pomoć dodatka HotCat ← Starija izmjena		Inačica od 22. ožujka 2021. u 13:02 uredi ukloni ovu izmjenu NeptuneBot (razgovor \| doprinosi) Botovi 125.178 edits m →‎Realizmi u Europi i njihov utjecaj na hrvatsko slikarstvo: dodavanje točke u wikipoveznice s godinama, replaced: 1918. → 1918. Oznaka: AutoWikiBrowser Novija izmjena →
Redak 11: Na [[Hrvatska\|hrvatsko]] slikarstvo neorealizma najveći je utjecaj izvršilo [[francuska\|francusko]] slikarstvo, [[Italija\|talijanski]] «neoplastičari», [[Njemačka\|njemački]] magični realizam, kao i [[Germani\|germanski]] neonaturalizam grupe «Neue Sachlichkeit» koji je uvelike odredio smjernice slikarstva grupe «Zemlja». Novu umjetničku orijentaciju potvrđuje i [[Picasso]], koji se nakon boravka u [[Rim\|Rimu]] i posjeta Pompejima, vraća figurativnom slikarstvu koje traje od [[1918.]].- [[1925.]] godine. Zanimljivo je da je Picassov povratak realizmu otišao tako daleko da je dotaknuo sam početak figurativne umjetnosti - primitivnu umjetnost, odnosno afričku skulpturu. Primjer Picassovog slikarstva pokazuje nam pluralizam stilova u pravom smislu. Naime, on iste godine ([[1918.]]) radi sliku sintetičkog kubizma –«Harlekin s gitarom» i realistički prikaz «Harlekina s maskom». Njegove slike koje pripadaju neorealizmu karakteristične su po svojim voluminoznim strukturama, masivnim, stiliziranim i jasno ocrtanim tijelima koja čine ljudske figure monumentalnima i nadasve klasičnima. Ova figurativna faza Picassovog slikarstva imala je snažan utjecaj na hrvatske slikare neoklasicizma – [[Oton Postružnik\|Otona Postružnika]] i [[Ivo Režek\|Ivu Režeka]],a taj je utjecaj najočitiji u Režekovim ženskim nagim figurama, koje karakteriziraju jasni i naglašeni volumeni, statičnost te prigušeni kolorit. Važno je spomenuti i Andrea Deraina''' '''koji se također vraća antičkim uzorima i klasičnoj formi te pejzažu, jer je upravo Ivo Režek radio u njegovom atelijeru u [[Pariz\|Parizu]] oko [[1925.]] godine. Postkubizam [[Francuska\|francuskog]] slikara Andrea Lhotea, za kojeg su karakteristične geometrizirane forme i konstruiranje novog svijeta po određenim zakonima, imao je utjecaj na formiranje neokubističkog stila u hrvatskom slikarstvu, a posebice na sudionike Proljetnog salona. Naime, jedan od prvih Lhoteovih učenika bio je Sava Šumanović koji je donio «konstruktivno slikarstvo» u Hrvatsku. Postkubizam je bio stil sa znanstvenom podlogom, odnosno bio je podvrgnut zakonima konstruiranja,a umjetnik je sliku shvaćao kao arhitektonsko djelo, dok je slikar sukladno tome, bio poput arhitekta koji organizira volumene na plohi. Iako je neokubizam (postkubizam ili kubokonstruktivizam) ostavio traga na [[hrvatska\|hrvatskom]] slikarstvu, on nije jače zaživio, jer su umjetnici uvidjeli zastarjelost samog likovnog postupka koji racionalizira već ionako intelektualizirani stil – kubizam, i izostavlja svaku subjektivnost i spontanost. Uzelac je to također uvidio i preporučio kolegama neka se klone Lhotea i njegovog slikarstva. Utjecaj Lhoteovog i Šumanovićevog postkubizma najbolje se vidi u likovnom postupku prikazivanja naselja hrvatskog Primorja kod [[Vladimir Varlaj\|Varlaja]] i [[Jerolim Miše\|Mišea]], gdje su kuće stilizirane i svedene na skoro čiste kubuse i piramidaste formacije.

Realizmi 20-ih u hrvatskom slikarstvu: razlika između inačica