Janko Leskovar: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m uklonjena promjena suradnika 31.45.187.234 (razgovor), vraćeno na posljednju inačicu suradnice Mychele Trempetich
Oznaka: brzo uklanjanje
m →‎Životopis: dodavanje točke u wikipoveznice s godinama, replaced: 1949. → 1949. (2)
Redak 21:
== Životopis ==
Leskovar je rođen [[12. prosinca]] [[1861.]] u [[Valentinovo (Pregrada)|Valentinovu]] kod Pregrade.<ref>''Zagorski godišnjak''. ''Kulturno-prosvjetno društvo hrvatskih Zagoraca "[[Matija Gubec]]",'' 1969.</ref>. Njegov djed je bio kovač.<ref>{{cite book|url=http://books.google.hr/books?id=-ZrkAAAAMAAJ&q=Janko+Leskovar+Valentinovo&dq=Janko+Leskovar+Valentinovo&hl=hr&sa=X&ei=HTiuUJffK8eLswa1jYD4Cw&redir_esc=y |title=Zbornik za historiju školstva i prosvjete - Google Knjige |publisher=Books.google.hr |date= |accessdate=12. veljače 2012.}}</ref> Otac mu se zvao Ivan Leskovar, a supruga mu je bila Terezija Leskovar.<ref>{{cite web|url=http://os-mgubec-magadenovac.skole.hr/skola/podru_ni_odjeli_i_podru_ne_kole/_ljivo_evci |title=Osnovna škola "Matija Gubec" Magadenovac - Šljivoševci |publisher=Os-mgubec-magadenovac.skole.hr |date= |accessdate=12. veljače 2012.}}</ref>
Po završetku [[Preparandija|učiteljske škole]] (1880.), službovao je kao učitelj u mnogim mjestima. Nakon što se umirovljuje [[1922.]] vraća se u [[Valentinovo (Pregrada)|rodno selo]] u kojem ostaje sve do svoje smrti [[1949.]]. U književnosti se javio kao tridesetogodišnjak svojom novelom ''[[Misao na vječnost]]'' koja je objavljena u "[[Vijenac (časopis)|Vijencu]]" [[1891.]] godine. Godine [[1892.]] i [[1894.]] objavljuje još dvije [[pripovijest]]i u "[[Vijenac (časopis)|Vijencu]]" - ''Katastrofa'' i ''Poslije nesreće''. U godinama [[1896.]] i [[1898.]] objavljuje svoja jedina dva romana - ''Propali dvori'' i ''Sjene ljubavi''. Posljednje njegovo djelo, ''Kraljica zemlje'', tiskano je [[1905.]] godine.
 
U svom desetogodišnjem književnom stvaralaštvu Leskovar je bio zaokupljen psihološkom analizom likova naglašeno nezainteresiranih ili nesposobnih za životnu borbu. Njegovi junaci postaju žrtvama vlastitih fikcija, kao ljudi kontemplacije koji život motre sa strane umjesto da u njemu djeluju.