Publije Kornelije Lentul Sura: razlika između inačica

'''Publije Kornelije Lentul Sura''' ([[114. pr. Kr.]] {{Sfn|Sumner}} - [[5. prosinca]] [[63. pr. Kr.]]) je bio jedan od glavnih učesnika u [[Katilinina urota|katilinarskoj zavjeri]] . Također je bio očuh budućeg trijumvira [[Marko Antonije|Marka Antonija]] .

Kad ga je [[Sula|Sulla]] (kojem je bio [[kvestor]] [[81. pr. Kr.]]) optužio za rasipanje javnog novca, odbio je dati bilo kakav račun, ali drsko ispružio telelist noge (''sura'') na kojem su bili dječaci kažnjavani zbog grešaka u igranju lopte, slično pozivanjuudarcu na [[wiktionary:slap on the wrist|šamar]]po ruci. Bio je [[pretor]] [[75. pr. Kr.]], Guvernerguverner [[Sicilija|Sicilije]] [[74. pr. Kr.]], A [[konzul]] [[71. pr. Kr.]].

Godine 70. godinepr. Kr. je bio jedan od brojnih senatora protjeranih iz senata zbog nemorala (kasnije je ponovno primljen nepoznatog datuma). U [[63. godinipr. Kr.]], ubrzo nakon izbora za pretora, pridružio se [[Katilina|Katilini]] . Oslanjajući se na [[Sibila (proročica)|sibilinsko proročanstvo]] da bi tri Kornelija trebala biti vladarima [[RimRimljani|Rima]], Lentul se smatrao predodređenim nasljednikom [[Sula|Lucija Kornelija Sule]] i [[Lucije Kornelije Kina|Lucija Kornelija Kine ]]. Kad je CatilineKatilina napustilanapustio [[Rim]] nakon drugog [[Ciceron|Ciceronova]] ''govora u Catilinamu'', Lentul je zauzeo mjesto glavnog zavjerenika u gradu. U suradnji s C. Cornelius Cethegusom, obvezao se ubiti Cicerona i zapaliti Rim, ali zavjera je propala zbog njegove plahosti i nesmotrenosti.

Saznavši da su veleposlanici [[Alobrožani|Allobrogesa]] bili u Rimu i podnijeli pritužbu na njihovo ugnjetavanje od strane rimskih provincijskih namjesnika, Lentul im je napravio uvertire s ciljem dobivanja oružane pomoći. Pretvarajući se da dijele njegove stavove, veleposlanici su pribavili pismeni sporazum koji su potpisali glavni zavjerenici i obavijestili Q. Fabija Sangu, njihovog "zaštitnika" u Rimu, koji je pak obavijestio Cicerona.

Zavjerenici su uhićeni i prisiljeni priznati svoju krivnju. Lentul je bio prisiljen odustati od svoje pretorije, a kako se bojalo da bi mogao biti pokušaj njegovog spašavanja, smrtnoubijen je stradao u Tullianumu 5. prosinca 63. pr. Kr., zajedno s ostalim senatorskim pristašama Katiline.

Legitimitet tih ubojstava, koja su izvršena na osobno zapovjedništvo konzula i bez sudskog postupka, je bio je osporen. Ciceron je tvrdio da su njegovi postupci bili zakoniti prema ''[[Senatus consultum ultimum]]'', ali je prognan [[58. godinepr. prije Kristakr.]] nakon što je pučki tribun [[Publije Klodije Pulher]], Ciceronov ogorčeni neprijatelj, donio zakon o zabrani izvansudskih ubojstava rimskih građana, a zatim optužio Cicerona da ga je prekršio. To je primjer zakona [[ex post facto]], no opozvan je sljedeće godine glasanjem senata.

Ciceron je imao razloga žaliti zbog svojih postupaka, jer je njegovo postupanje s Lentulom bio jedan od razloga zašto je Marko Antonije, Lentulov posinak, kasnije zahtijevao Ciceronovo pogubljenje kao uvjet njegovog pristupanja [[Drugi trijumvirat|Drugom trijumviratu]] .

* [[Salustije|Salustija]], ''Catilina''

* {{1911|wstitle=Lentulus|volume=16|pages=430–431}}</img>

{{Ss-start}}

{{Ss-end}}