Stjepan III., hrvatsko-ugarski kralj: razlika između inačica

'''Stjepan III.''' hrvatsko - ugarski kralj vladao (1162; i 1163- 1172) {{zaglavlje}}

Stjepan III. imao je tek 15 godina kada je naslijedio krunu. Vlast su mu htjeli preoteti njegovi stričevi Stjepan i Ladislav, koji su smatrali da tron treba nasljediti najstariji član dinastije [[Arpadovići|Arpadovića]] po načelu seniorata. Mladi je kralj na vlast došao po načelu primogeniture, tj. načelu da vladara nasljeđuje najstariji sin. Kako pitanje nasljeđa nije bilo riješeno, zahtjevi stričeva su naišli na odjek u Hrvatskoj i Ugarskoj. Država se podijelila na bizantsku stranku, koja je podržavala stričeve i zapadnjačku, koja je podupirala mladog [[kralj]]a Stjepana III. Uz to je kao njihov zaštitnik istupio bizantski car [[Manuel I. Komnen]], na čijem su dvoru obojica našli utočište. Čim je primio vijest o smrti kralja [[Gejza II.|Gejze II.]] odmah je s velikom vojskom i kraljevim stričevima krenuo na [[Ugarska|Ugarsku]]. Bizantska stranka je sve više jačala, pa je mladi kralj Stjepan III. pobjegao u [[Austrija|Austriju]].

Car je želio da novi kralj postane mlađi brat Gejzin brat, Stjepan, jer je bio oženjen carevom rođakinjom, no ugarsko i hrvatsko plemstvo se bojalo da on zbog toga ne postane carev [[vazal]]. Zato su, pozivajući se na načelo seniorata, za kralja izabrali starijeg Gejzinog brata Ladislava, a Stjepana su priznali za prijestolonasljednika. No kralj [[Ladislav II.]] je nakon šestomjesečne vladavine umro, pa je na vlast [[1163.]] došao [[Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj|Stjepan IV.]]. Ubrzo je zbog njegove loše vladavine počeo rasti otpor, pa je u pomoć pozvao bizantsku vojsku. Otpor je ugušen, pa se Stjepan IV počeo osjećati sigurnim, te se zahvalio caru na pomoći. No stranka njegova nećaka Stjepana III. je ponovno ojačala. U bitki kod Stolnog Biograda 1163. pretrpio je Stjepan IV težak poraz i bio zarobljen, ali ga je njegov nećak pustio na slobodu. Tako se na vlast u Hrvatskoj i Ugarskoj ponovno vratio Stjepan III.

[[Car]] Manuel je prihvatio takvo stanje i sklopio mir s Ugarskom. Mladi kralj je morao predati caru [[Srijem]], svog mlađeg brata Belu na odgoj u [[Bizant]], te Belinu baštinu tj. Dalmaciju i Hrvatsku južno od [[Velebit]]a. Bela je došao u [[Carigrad]], a car mu je promijenio ime u Aleksije, zaručio ga sa svojom kćeri Marijom, te ga je odlučio imenovati svojim nasljednikom, jer u to doba još nije imao sina.

Stjepan III. međutim nije predao Belinu baštinu, već je 1163. otišao u Dalmaciju i Hrvatsku, gdje je potvrdio privilegije dalmatinskim gradovima, a možda se i krunio za hrvatskog kralja. Čim je to saznao, car Manuel je zaratio s kraljem Stjepanom III. Ubrzo je sklopljen mir, koji je kratko trajao. 1165. godine je Stjepan IV. izazvao novi rat u kojem je ugarski kralj Stjepan III zauzmezauzeo bizantski Srijem, te opsjedneopsjeo [[Zemun]] u kojem je umro Stjepan IV.

Ugarski kralj Stjepan III. je sklopio mir, jer mu je trebao predah. Dogovorio je savez s [[Mletačka Republika|Mletačkom Republikom]]. Kralj je 1166. pokrenuo novi rat, a ugarska je vojska porazila bizantsku vojsku i zarobila njena zapovjednika Nikefora Halupu. Car Manuel je tada želeći jednom za svagda okončati rat prikupio jaku vojsku, a za vojskovođu je imenovao Aleksija Kontostefana. U bitki kod Zemuna ugarska vojska je pretrpjela težak poraz. Time je Bizant zavladao Srijemom, Bosnom, Hrvatskom južno do [[Krka|Krke]], te Dalmacijom osim mletačkog [[Zadar|Zadra]] i otoka. Tako su završili ratovi s Bizantom.

|prethodnik = [[Stjepan IV., hrvatsko-ugarski kralj| Stjepan IV.(1163. - 1163.)]]