Aglutinativni jezici: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m →‎top: točke u wikipoveznice s godinama
m Pravopisne, gramatičke i stilističke promjene.
Redak 2:
'''Aglutinativni jezici''' su jezici u kojima se riječi formiraju kombiniranjem [[morfem]]a. Ovaj je izraz u znanost uveo [[Wilhelm von Humboldt]] [[1836.]] da bi klasificirao jezike po morfologiji. Naziv je izveden od [[latinski|latinskog]] glagola ''agglutinare'', što znači „slijepiti“.
 
Aglutinativni jezik je vrsta sintetičkog jezika gdje svaki dodatak predstavlja jedinicu značenja (kao deminutiv, prošlo vrijeme, množinu i slično), dok se osnova riječi ne mjenjamijenja. Ovi se dodaci (afiksi) ne spajaju s drugim afiksima, niti mijenjaju njihovo značenje.
 
Sintetički jezici koji nisu aglutinativni nazivaju se flektivni ili fuzijski jezici. Kod njih se afiksi kombiniraju i nose više značenja. Recimo, u španjolskoj riječi ''comí'' (jeo sam), sufiks -í nosiznači značenja indikativaindikativ, prošlogprošlo vremenavrijeme i prvogprvo licalice jednine.
 
Primjeri:
Redak 13:
* [[Japanski]]: ''samukunakattadeshôka'' »ne bješe tako hladno kao sada, zar ne?« analizira se na ovaj način: ''samui'' (»hladno«) + ''kunai'' (negacija) + ''katta'' (prošlo vrijeme) + ''deshô'' (kondicional) + ''ka'' (označava pitanje)
 
Razlika između aglutinativnih i fuzijskih jezika obično nije oštravelika. VrloMalobrojni malisu brojjezici jezika''čisto'' jeaglutinativni „čist“ili po ovom kriterijufuzijski. Najveći brojVećina jezika naginje na jednu ili drugu stranu. Po tvorbi riječi, i [[njemački]] i [[nizozemski]] jezik podsjećaju na aglutinativne jezike, ali njemački ne i po [[deklinacijaDeklinacija (gramatika)|deklinaciji]]. Također,ne. uU nekim aglutinativnim jezicima određene glasovne promjene, kao što su asimilacija ili sinkopa, mogu dovesti i do stapanja afiksa s osnovom. Na primjer, japanski "''atta"'' ("bio je", "postojao je") ili "''yonda"'' ("čitao je"), kojinastali su nastali stapanjem glagolskih osnova "''ari"'' i "''yomi"'' s pomoćnim glagolom "''ta"'' koji izražava ideju prošlostiprošlost.
 
Dobri su primjeri aglutinativnih jezika su [[baskijski]], [[turski]], [[čečenski]], [[dravidski jezici]], [[uralski jezici]] ([[finski]], [[estonski]], [[mađarski]]), [[japanski]], [[korejski]], [[inuktitut]], [[svahili]], [[esperanto]], neki jezici američkih domorodaca, kao i [[klingonski]]. Druge primjere nalazimo u ranoj povijesti Bliskog istoka: [[elamitski jezik]], [[urartski jezik]], [[hetitski jezik]], [[sumerski jezik]].
 
AglutinativniUkratko, jeziciaglutinativni u principujezici imaju velik broj afiksa/morfema po riječi i naglašenojako iskazujusu pravilnostpravilni. Na primjer, japanski jezik ima samo tri nepravilna glagola, a turski jezik samo jedan, a u esperantu su svi glagoli pravilni.
 
[[Kategorija:Jezikoslovlje]]