Biser: razlika između inačica

2012. su istraživači su u jednom 7.000 godina starom grobu u Emiratu [[Umm al-Quwain| Umm al-Quwain]] ([[Ujedinjeni Arapski Emirati|Ujedinjeni Arapski Emirati]]) otkrili bisere, štašto znači da su stanovnici Arapskog poluotoka već za vrijemeu ranogranome neolitikaneolitiku ronili i vadili školjke, 2.500 godina ranijeprije nego štašto se do tada pretpostavljalo. Prve predaje u kojima se spominju biseri potječu iz kineske Knjige povijesti Shujinga iz 2206.godine pr. Kr. („...kralj Yu dobiše bisere kao danak rijeke Hwai...“)

U islamskim zemljama biseri simboliziraju djevičanstvo. Za kurdske je mističare je biser :„ Embrij koji spava na dnu školjkine maternice.“

Kod starih rimljanaRimljana i grka suGrka biseri su bili vrlo cijenjeni. Rimljani su preuzeli od grkaGrka ime ''Margarita'' štašto je istovremeno bilo i ime za ljubavnicu. Čitav niz školjki je kasnije je dobio dodatak latinskog naziva ''margaritifera'', pojam koji je do danas sačuvan u imenu cvijeta ''Margareta''.

U većini kultura biser je imao i ima simbolički karakter. U Kini biseri simboliziraju bogatstvo, mudrost i dostojanstvo, u Japanu sreću, u Indiji bogatstvo djecom, a u mnogim dijelovima svijeta suze. U arapskim kulturama žene se često žene uspoređuju s biserima, kao i dijelovi njihovog tijela, npr. zubi. Osim toga, vjeruje se vjeruje da biseri djeluju [[Afrodizijak|afrodizijački , ali]] i da liječe [[Melankolija|Melankoliju]] i ludilo.

U srednjem vijeku su vijeku biseri dobili sakralni karakter, predstavljali su ljubav prema bogu. U [[Novi zavjet|Novom zavjetu]]: „ Dvanaest vrata - dvanaest bisera: svaka od svoga bisera. A gradski trg - čisto zlato, kao prozirno staklo.“ ([[Otkrivenje|Otkrivenje]]). ZhvaljujućiZahvaljujući spominjanju bisera u [[Biblija|Bibliji,]] postali su neizostavni dio demonstracije moći kršćanskih vladara koji su ih koristili u sklopu brojnebrojnoj simbolikesimbolici.

Margaritomantika se bavi gatanjem uz pomoć bisera. U 8. St. se pod arapskim se utjecajem biseri počinju koristiti kao lijek. U Europi su biseri korišteni za izradu bisernog mlijeka, a „ aqua„aqua perlata“ se u srednjem vijeku sastojala od bisernog praha, octa, soka limuna, šećera i biljnih začina. Do 19.st.se biseri se koriste u faramciji[[Farmacija|farmaciji]].<ref>http://www.nakit.hr/biseri.php</ref>

Kako biseri nastaju u prirodi nije potpuno jasno. Pretpostavljalo se da je zrnce pijeska koje prodire u unutrašnjost školjke uzročnik, teza koju ja znanost odbacila. Činjenica je da zrnceZrnce pijeska nema nikakvognikakva utjecaja na promjene u unutrašnjosti školjke poštojer je školjka naviknuta na život na morskommorskome dnu.

Henry A. Hänni, profesor znanosti o dragom kamenju na UniversitetuSveučilištu Basel i Jochen Schlüter, ravnatelj Mineraloškog Muzeja u Hamburgu, pretpostavljajupretpostavlja da su za nastanknastanak bisera odgovorne ozljede u tkivu plašta školjke. Na različite nezacijeljene ozljede,npr.uzrokovane poput onih uzrokovanih parazitima koji se ubušeuđu u epitelno tkivo, također reagira istostvaranjem cistamacista. Kalcijev karbonat, materijal od kojeg se sastoje ljušture, taloži se sloj po sloj u cisti i tako nastaje biser.

Biser ima kristaličnu strukturu i sastoji se, kao i ljuštura, od 80 do 92% kalcij karbonata (CaCO₃) u njegovom primarnom obliku koji se zove argonit[[aragonit]]. Osim toga se, sastoji se od sekundarne forme kalcij karbonata, kalcita, te odi vode. Kristali rastu u obliku pločica i slojevito su nanizani. Kad se biser u sredini prepolovi vide se slojevi koji izgledaju kao prstenovigodovi stablastabala. Pločice su međusobno povezane organskom mješavinom bjelančevina i konhiolina. Na taj su način biseri nelomljivi i otporni na udarce. Sastavni su dijelovi sedefa i bisera su identični, razlikuju se samo po količini sastavnih elemenata, sedef, sena npr.primjer, sastoji odsadrži više vode. Biseri su tvrđi i otporniji od sedefa. Tvrdoća bisera iznosi 2,5-4,5 na [[Tvrdoća|Mohsovoj ljestvici]].

Boja bisera (od bijelih preko žutih do rozaručiastih i sivih ) ovisi o vrsti biserne školjke, životnom prostoru i temperaturi vode. Biseri se mogu izvan školjke bojati svim bojama, ali oni ne podnose vrućinu kao ni dodir s lužinama ili kiselinama.

Internacionalno obavezujućaobvezujuća nomenklatura je preduvjet je trgovini biserima. Aktualni kriteriji moraju biti opće poznati i prihvaćeni na tržištu i time obavezujući za serioznuozbiljnu kupnju i prodaju. RazlikujeRazlikuju se izmeđuprirodni prirodnih biserabiseri, kultiviranihkultivirani biserabiseri s implatiranom jezgrom od sedefa ili implantantom od epitela, imitacije priordnihprirodnih i kultiviranih bisera od kompozicijskih materijala kao (npr. majorkinski biseri). Proces obrade mora bit registriran.

'''Prirodnim biserima''' se smiju se nazivati samo oni biseri koji su nastali u vodamavodi, bez ljudske intervencije. Ti se biseri nazivaju „orijentalnim biserima“ ako su do 19. Stoljeća izvađeni u prezijskom[[Perzijski zaljev|Perzijskom zaljevu]]. U Europi su više stoljeća riječni biseri bili vrlo značajni i koristili su se za ukrašavanje nošnji i odora kaopoput npr. odoreodora koje su izložene u Carskoj riznici u Beču.

'''Kultiviranim biserima''' se nazivaju se biseri koji su nastali implantacijom i koji se uzgajaju na bisernim farmama.

'''Nepravilno oblikovani biseri''' se nazivaju se baroknim biserima.

'''Biwa biseri''' su slatkovodni su biseri koji se uzgajaju u Japanu, u [[Biwa|Biwa jezeru]]. Jezgra epitela je izuzetno je mekana i imaju barokni (nepravilni) oblik. Zbog velikog zagađenja voda je rast je sve lošiji.

'''Button biseri''' su biseri čije je površina glatka i simetrična, ali koji nisu okrugli, većnego eliptični. Takvi biseri mogu prirodno izrasti,ali i biti uzgojeni iz eliptično formirane jezgre.

'''Mabe''' su '''biseri''' su polubiseri u različitim oblicima i baroknog izgleda, mogu prirodno nastati ili biti rezultat implantacija okruglih, kockastih i drugih oblika.

'''Keshi biseri''' su mali su biseri koji mogu nastati u Akoya školjkama u kojima već raste jedan veliki biser.

Skoro svi biseri koji se danas koriste za izradu nakita su kultivirani su biseri. Transplantant je komadić plašta školjke, organa koji povezuje ljušture. Uzgojeni biser raste nekoliko mjeseci ili godina. Ovisno o tome dastavlja li se uz transplantant stavlja i okrugla jezgra govori se o bezjezgrenim i jezgrenim uzgojenim biserima. Bezjezgreni biseri pretežno se pretežno uzgajaju u slatkovodnim školjkama bisernicama, u njihovom plaštu. RezultirajućiTako produkt jenastaje kineski slatkovodni uzgojeni biser. Biseri s okruglom jezgrom se uzgajaju se u morskim kamenicama, gdje rastu u gonadi školjke. Poznati su jezgreni biseri su japanski biseri, bijeli i zlatni Južnomorski biseri i crni [[Tahiti|Tahićanski]] biseri. U jednom plaštu se može se uzgojiti do 40 bisera po ciklusu (u svakoj ljušturi 20), a u gonadi tek jedan, zbog toga su morski jezgreni biseri skuplji od bezjezgrenih slatkovodnih bisera.<ref>http://www.perlen-info.com/perlen-qualitaet.html</ref>

1913. je njemački je zoolog Friedrich Alverdes otkrio da biseri nastaju implantacijom epitelnog tkiva u vezivno tkivo plašta školjke. Japanac Kokichi Mikimito je na početku 20-tih godina prošlog stoljeća prvi kao prvije uspio donijeti okrugle bisere na tržište primjenjujući uzgojnu metodu Friedricha Alverdesa. Prije njega su na taj su način uzgajala dva japanca, Tokichi Nishikawa i Tatsuhei Mise koji su tu uzgojnu metodu najverovatnijenajvjerojatnije preuzeli od australijancaaustralca Williama Savilla- Kenta.

Uzgoj bisera je poznat je već iz 5. st.p pr. Kr. U Kini su se uzgajali „ Buddha biseri“ u slatkovodnim školjkama ( Hyriopsis cumingii ). U školjku su se stavljale Buddha[[Buda|Budine]] figurice od slonove kosti, gipsa ili olova koje su nakon određenog vremena dobile caklinu od sedefa. Švedski prirodoznanstvenik Carl von Linne je 1758. godine uspio je staviti komadić srebrene žice u obliku slova T u Slikarskuslikarsku školjku (''Unio pictorum'') da bi uzgojio okrugli biser. OnPatentirao je patentirao svoju metodu, ali poštopao nijeje bilopatent praktičneu primjene,zaborav paojer jenije patentbilo upraktične zaboravprimjene.

Implantantu treba oko dvije godine da se pretvori u biser. Često se dogodi da školjke ne prežive implantaciju ili odbace implantat. SamoU usamo 30 % školjki se implantat se pretvori u biser., Samosamo 10% tih bisera su komercijalno uporabivisu uporabljivi, tek 3 % perfektnosavršeno okrugli., a Teksamo 0,5 % imaju visoku kvalitetu oblika, boje, strukture i kakvoće površine i sjaja. Ovisno o vrsti školjki, mjestu i uvjetima uzgoja. Često raste u školjkama u kojima se nalaze implantati, nekoliko malenih bisera, takozvanih bisernih sjemena, sasvim prirodno. U školjkama može nekoliko puta narasti biser iz implantata.

Za uzgoj bisera u moru koriste se školjke ''Pinctada''. Englesko ime ''pearl oyster seoyste''r pogrešno se prevodi kao ''biserna kamenica''. Školjke bisernice nemaju nikakve veze sa delikatesnim školjkama ''Ostrea edulis '' ( europska kamenica) ili ''Crassostrea gigas'' (pazifičkom,pacifičkom japanskom kamenicom). Školjke u kojima se uzgajaju biseri:

*'''''Pinctada martensii''''' (Dunker,1872.) Školjka je velika oko 8 cm velika i naziva se ''Akoya (japanisch: ako „mein Kind“ ya „zeigt die zuneigung“).'' Biseri ove školjke mogu biti 12mm12 mm veliki. U Japanu se koriste većduže prekood 100 godina za uzgoj bisera, u Kini tek od 1980.

*'''''Pinctada maxima'' '''(Jameson,1901.) Ova je školjka posebno velika, može biti teška do 5 kg. OvihIma školjki imaih u istočnom Indijskom oceanu sve do zapadnog Pacifika. Biseri ove školjke mogu bit 20mmbiti veliki 20 mm.

*'''''Pteria penguin''''' (Roeding,1798.) Pteria penguinrasprostranjena je rasprostranjena u Crvenom moru, Perzijskom zaljevu, Indijskom oceanu i tropskom zapadnom PacfikuPacifiku. Ova se školjka naziva i crnom krilatom školjkom. U njoj se, kao i u ''Pinctada margaritifera'', uzgajaju najpoznatiji crni biseri.

*'''''Pinctada margaritifera ''''' (Linnaeus,1758.) Ova je školjka rasprostranjena na sjevernoj obali Afrike, u Crvenom moru , u Perzijskom zajevu, Indijskom oceanu te u zapadnom i srednjem Pacifiku. Radi se o grupi školjki koje se međusobno razlikuju: Pinctada margaritifera cumingi tzv. Crnousta školjka bisernica, školjka koja je rasprostranjena u polinezijskom moru u kojoj se uzgaja TahitiTahićanski biser.

*'''''Pinctada radiata'' '''(Leach,1814.) rasprostranjena je u Perzijskom zaljevu, Crvenom moru i Indijskom ozeanu i od građnje Suezskog kanala čak i u Sredozemnom moru. Svi antički biseri potječu iz ove školjke bisernice. Kultiviranje i uzgoj ovih bisera je neznatan. Ali prorodni biseri ove školjke bisernice su još uvijek vrlo vrijedni.

*'''''Pincatada imbricata''''' (Röding,1798.) ovu je školjku [[Kristofor Kolumbo|Kolumbo]] otkrio u VenecueliVenezueli. Naziva se i ''Atlantskom školjkom bisernicom'' jer je rasprostranjena u zapadnom Atlantiku ( Bermuda, Florida i sjever Južne Amerike ). Ovaj biser se ne kultivira i smatramo ga iskorijenjenim.

*'''''Pinctada fucata'' '''(Gould, 1857.) bi mogla kaobi najvažnija školjka bisernica ući u povijest uzgoja bisera kao najvažnija školjka bisernica. S ovom školjkom je japanacškoljkom Japanac Mikimoto započeo sa uzgojem bisera na početku 20.stoljeća i njima otvorio tržište za prodaju istih. Poznata je i pod imenoma ''Akoya – -školjka'' ( ''Akoya oyster''). Ime ''pinctada fucada'' nije znanstveno čvrsto. Prostranjena je u vodama oko Japana, Kine, Tajvana te, Vijetnama i Australije.

*'''''Pinctada mazatlanica''''' (Hanley,1855.) se naziva se i ''Lapaz – Bisernica''. Najpoznatiji polubarokni biseribiser na svijetu koji ima oblik suze, ''La Peregrina'', potječe iz ove školjke. Ova je školjka rasprostranjena od zapadne obale Mexika Meksika do Perua. Ona možeMože narasti do 20 cm. Prirodni biseri mogu biti 10mmvelik 10 velikimm, bijeli ili tamni.