Europski sud za ljudska prava: razlika između inačica

Inicijalni akt za pokretanje spora pred Sudom je [[predstavka]] (eng. ''Application''). Predstavke su sredstva kojima se traži zaštita u slučaju kršenja ljudskih prava i sloboda od straneda države potpisnice Europske konvencije o ljudskim pravima i članice Vijeća Europe krše [[Ljudska prava|ljudska prava i slobode]].

Individualne predstavke Sudu upućuju pojedinci, grupe osoba ili [[nevladine organizacije]], a međudržavne predstavke zemlje članice [[Vijeće Europe|Vijeća Europe]]. Predstavke se dostavljaju na posebnoj tiskanici, koja sadrži podatke o Sudu, podnositelju predstavke, državi koja je prekršila obvezu preuzetu [[Europska konvencija o ljudskim pravima|Europskom konvencijom]], činjenicama i dokazima kršenja ljudskih prava.

Suđenje se obavlja u sjedištu Suda, u [[Strasbourg|Strasbourgu]], s tim štoda se neke radnje mogu obavljati i izvan sudske zgrade, Strasbourga i [[Francuska|Francuske]], ako to nalažu potrebe postupka.

Presuda postaje pravnomoćnapravomoćna ako se stranke odreknu zahtjeva za iznošenje predmeta pred [[Veliko vijeće]] ili ako, po proteku roka od tri mjeseca, ne zahtjevajuzahtijevaju da se predmet uputi Velikom vijeću. PravnomoćnaPravomoćna odluka se objavljuje se i prosljeđuje Vijeću ministara Vijeća Europe koji nadzire izvršenje pravnomoćnihpravomoćnih presuda.

Stranka nezadovoljna ishodom sudskog spora, može, u roku od 12 mjeseci, od vijećaVijeća zahtijevati tumačenje ili preispitivanje presude. Preispitivanje se može tražiti zbog naknadnog otkrivanja činjenica koje nisu bile poznate Sudu i stranci u vrijeme donošenja odluke, a mogle su bitno utjecati na sadržaj meritorne odluke.

PravnomoćnePravomoćne i izvršne sudske odluke postaju izvor prava, odnosno osnova svih budućih odlučivanja.