Stjepan Radić: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→‎Citati: {{ni}}
Dodao izvor za tri citata, sitn.
Redak 253:
== Citati ==
{{citat|Visoko dignite zastavu hrvatskoga državnoga prava, daleko raširite plamen hrvatske narodne sviesti, duboko usadite u srca vjeru u ujedinjenu i samostalnu Hrvatsku!|U Varaždinu 4. travnja 1893., Obzor, br. 85/1893., II. Izdanje ("Komers u Varaždinu"), 1.<ref>Ivo Perić, ''Stjepan Radić 1871.-1928.'', Dom i svijet, Zagreb, 2003., {{ISBN|953-6491-88-5}}, str. 70.</ref>}}
{{citat|Ili(...) ili da smo dotle pali te nam zbilja više nije više stalo do svognašeg narodnog ponosa – ili da smo luda što grije u svojim njedrima zmiju koja sprema otrov da ga u svoje vrijeme uštrca u našu krv. Ili – Hrvati – imamo li što da izgubimo ako se skroz otuđimo tomtome elementu? Gdje su nas podupirali? Gdje su stupili s nama u borbu kad se radilo bilo o kojem našem političkom pravu ili kulturnoj kojoj stečevini? Gdje? Nigdje! Obratno! Svuda su protiv nas – svuda! Ovdje s Madžaronima, u Slavoniji s Madžaronima i sa Švabama, u Dalmaciji s Talijanima. Neka se prelomi svaka naša zajednica s njima, mi nemamo šta od toga izgubiti – obratno: možemo samo dobiti!<ref>Stjepan Radić, 1995., str. 174.-175.</ref>|''Svoj k svomu'', ''Obzor'', 199, Zagreb, 30. kolovoza 1902.}}
{{citat|Kako je s jednim čovjekom, tako je i s cijelim narodom. (…) Može narod biti radin i bogat, ali je lud, to jest, nema svijesti narodne, nema narodne sloge, i takav narod ne može biti svoj gospodar. A napokon, može narod i sve imati, ali ne zna gospodariti: manje zaradi nego što treba, više troši nego što ima; i takav narod nije svoj. |brošura „Što želimo?“, Zagreb, Duhovi, 1902. }}
{{citat|Hoćemo da budemo sa Srbijom, ali ne pod Srbijom, hoćemo Srbina za brata, a ne za gospodara{{ni}}|Zagreb, 1919.}}
{{citat|Ovo ćemo i zaboraviti, neću reći zaboraviti, nego prekrižiti, ali to se ne zaboravlja da je 30,.000 naših seljaka bilo izbatinano i zatvoreno samo radi republikanizma i da su naše žene, naši starci i naši mladići i djeca batinani, to se neće nikadnikada zaboraviti. Nikad više neće se naći čovjek u našim redovima koji će reći da smo mi i Srbi jedan narod. Krvnik i njegova žrtva nisu jedno.{{ni}}<ref>Stjepan Radić, 1995., str. 91.-92.</ref>|govor na zagrebačkim borongajskim livadama, 15.4. travnja 1923.}}
{{citat|Odnošaj Hrvata prema Srbima je jasan. Može se sa bratom biti najbolji brat, ali ja radim na svojem a ti na svojem. Mi možemo zajedno gospodariti, ali ti nećeš mojoj djeci rezati kruha, jer bi pretanko odrezao. Srpska gospoda toga neće da vide, ali narod to shvaća. Mi nećemo beogradskog centralizma, jer toga neće ni Vojvodina, ni Bosna, ni Slovenija, a kamo li Hrvatska koja treba da bude potpuno ravna Srbiji ili dvije sestre, ali svaka k sebi...{{ni}}|Vrpolje, 1924.}}
{{citat|BraćoZato, braćo, s vladom kao s vladom, a s bandom kao s bandom!{{ni}}<ref>Stjepan Radić, 1995., str. 110.</ref>|govorSkupštinski upokret zaštituza ljudskihljudska i politička prava, govor u Osijeku, 10.6. lipnja 1928.}}
 
== Bilješke ==
Redak 267:
#{{fusd|5}}''"Treba znati da je Stjepan Radić u taj grob stavljen privremeno, dok se ne uredi pristojan grob, ali da kroz proteklih više od šezdeset godina njegovi suborci o tome nikada nisu ozbiljno razmišljali. On ih je interesirao uglavnom kao sredstvo za osvajanje ministarskih fotelja - kao što je to slučaj i danas. I tako Radić već šezdest i dvije godine leži u zajedničkom grobu sa šezdeset i četvoricom pokojnika, s kojima - najvećim dijelom - nije imao nikakve veze i od kojih su mnogi bili čak i njegovi ogorčeni protivnici, pa čak i neprijatelji."''<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', 2. izd., Azur Journal, Zagreb, 1991., str. 184.</ref>
#{{fusd|6}}Tadašnje komunističke vlasti zabranile su održavanje javnoga skupa povodom otkrivanja spomen ploče,<ref>[[Hrvoje Šošić]], [http://www.matica.hr/vijenac/197/Objaviti%20integralne%20dokumente/ ''Reagiranja. Objaviti integralne dokumente''], ''[[Vijenac (časopis)|Vijenac]]'', br. 197, 20. rujna 2001., pristupljeno 1. svibnja 2016.</ref><ref>Hrvoje Šošić, ''Slom hrvatskog komunističkog proljeća 1971.'', [[Školske novine]], Zagreb, 1997., {{ISBN|953-160-115-1}}, str. 215., 236., 285.</ref> a bila je pokrenuta i akcija za njezino skidanje.<ref name="Spomen ploča">Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', 2. izd., Azur Journal, Zagreb, 1991., str. 180.</ref> Svečanost otkrivanja spomen ploče održana je 19 godina nakon njezinoga postavljanja, 8. kolovoza 1990. godine.<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', 2. izd., Azur Journal, Zagreb, 1991., str. 178.-180.</ref> Spomen ploču otkrio je hrvatski publicist, književnik, bibliolog i povjesničar [[Zvonimir Kulundžić]].<ref>Zvonimir Kulundžić, ''Stjepan Radić i njegov republikanski ustav'', 2. izd., Azur Journal, Zagreb, 1991., str. 185.</ref> To je bilo prvo a do [[1990-ih]] godina i jedino spomen obilježje Stjepanu Radiću i njegovome pokretu u Zagrebu.<ref name="Spomen ploča"/>
 
== Literatura ==
* ''Stjepan Radić. Politički spisi, govori i dokumenti: izbor'', urednici: Mirko Mađor i Anđelko Mijatović, Dom i svijet, Zagreb, 1995. ISBN 953-96190-0-9
 
== Izvori ==