Pokolj u Ahmićima: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
→Suđenja: Ne nužno |
→Legitiman cilj: malo čišćenja |
||
Redak 11:
Dana [[3. travnja]] [[1993.]] hrvatsko vodstvo sastalo se u [[Mostar]]u i raspravljalo o [[Rat_u_Bosni_i_Hercegovini#Vance-Owenov_mirovni_plan|mirovnom planu Vancea-Owena]]. Sukladno sporazumu, prema uputi ministra obrane BiH, odlučeno je da će se provesti stavljanje svih oružanih snaga (i Armije BiH i HVO-a) na području "hrvatskih provincija" (provincije 3, 8 i 10) pod zapovjedništvo HVO-a, kao i stavljanje svih oružanih snaga (i Armije BiH i HVO-a) na području "muslimanskih provincija" pod zapovjedništvo Armije BiH, radi efikasnije obrane od [[Velikosrpska agresija na Hrvatsku i BiH|velikosrpske agresije]]. Bošnjaci nisu pristali provesti odluku.
U travnju je ABiH planirala poduzeti novu ofenzivu. Plan je bio presjeći prometnicu Vitez – Busovača i tako Hrvate smjesti u džepove iz kojih se neće moći dugo opirati. Da bi to sprovele, višestruko brojnije snage ABiH potpuno su napustile bojišnicu spram Srba s kojima su tih mjeseci bili u dogovoru protiv Hrvata te je ABiH sav svoj potencijal uključila na savladavanje HVO-a.
U petak, 16. travnja, u 5:30 ujutro, došlo je do istodobnih sukoba između HVO-a i Armije BiH u naseljima [[Vitez (BiH)|Vitez]], [[Stari Vitez]], [[Ahmići]], [[Nadioci]], [[Šantici]], [[Pirići]], [[Novaci]], [[Putiš]] i [[Donja Večeriska]]. Tog jutra, HVO vozila blokirala su glavne ceste a napad na Ahmiće je započeo sa tri strane kako bi se stanovništvo u bijegu usmjerilo prema jugu gdje su vojnici čekali i pucali na ljude.<ref name="ICTY: Blaškić verdict">{{cite web|url=
Redak 24:
=== Legitiman cilj ===
[[Ahmići]] su
Koncem prosinca 1992. i početkom siječnja 1993. Ahmići su bili značajno vojno uporište Armije BiH, smješteno na samoj komunikaciji između Busovače s jedne te Viteza i Novog Travnika s druge strane, zemljopisno dijeleći Lašvansku dolinu na dva djela.
[[Armija BiH]] je, 16. travnja ujutro, trebala iskoristiti Ahmiće kao najpogodnije polazište za daljnje napredovanje prema obližnjem [[Vitez (BiH)|Vitezu]] iz pravca istoka jer se selo nalazi na veoma važnoj uzvisini s koje su Bošnjaci još od listopada 1992. nadzirali glavnu cestu [[Travnik]] - [[Busovača]], otežavajući, a povremeno i sprječavali prolazak hrvatskim snagama.<ref name="Charles" />
Stoga je postrojba Vojne policije zajedno s mjesnim pripadnicima [[HVO]]-a s pravom u zoru toga dana, nakon nekoliko oružanih provokacija s bošnjačke strane, poduzela neočekivani napad na selo, suočivši se sa žestokim bošnjačkim otporom i pretrpjevši značajne gubitke, što je sve u jednom trenutku dovelo do toga da odgovorni hrvatski zapovjednici izgube nadzor nad situacijom pa se jedna apsolutno legitimna akcija pretvorila u uništavanje sela i
== Suđenja ==
Nakon
Tijekom suđenja u Haagu saslušane su izjave nekoliko svjedoka. Svjedok B je u početnom, otvorenom dijelu svjedočenja ispričao kako je u njegovu kuću 16. travnja 1993. godine ušao vojnik koji je izveo svjedokova brata na balkon odakle su se zatim čula tri ili četiri pucnja. "''Taj vojnik je zatim izveo na balkon mene i majku i naredio nam da skočimo''", nastavio je svjedok, napominjući da su vojnici oko njegove kuće bili u maskirnim uniformama, jedan je imao crnu maramu oko glave, a jedan drugi je bio namazan po licu. Svjedokinja D govorila je kako su u razdoblju između prvog oružanog incidenta u Ahmićima u listopadu [[1992.]] godine i napada 16. travnja 1993. godine odnosi između Hrvata i Bošnjaka u Ahmićima bili pogoršani."''Incidenti su bili gotovo svakodnevni, oni (Hrvati) su nas vrijeđali i provocirali''", ustvrdila je, napominjući kako su prije tog razdoblja međunacionalni odnosi bili dobri.<ref>[http://www.hrt.hr/arhiv/98/08/27/haag.html SUDSKI PROCESI U DEN HAAGU], [[HRT]], 27-08-1998</ref>
| |||