Jozo Kljaković: razlika između inačica

'''Jozo Kljaković''' ([[Solin]], [[10. ožujka]] [[1889.]] – [[Zagreb]], [[1. listopada]] [[1969.]]), bio je [[Hrvatska|hrvatski]] [[slikar]], [[pisac]], [[ilustrator]] i [[karikaturist]], jedan od najznačajnijih majstora [[Hrvatsko slikarstvo|hrvatskoga slikarstva]] [[20. stoljeće|20. stoljeća]].<ref>[httphttps://www.matica.hr/wwwknjige/wwwizd2.nsfautor/AllWebDocs158/JozoKljakovic_a Matica hrvatska: Jozo Kljaković], preuzeto 21. srpnja 2012.</ref>

Jozo Kljaković rođen je u Solinu 1889. godine kao najstarije od devetero djece u obitelji Nikole Kljakovića Šantića i Pavice Kljaković (rođ. Gašpić).<ref name="MH">[httphttps://www.matica.hr/media/pdf_knjigeknjige/u-suvremenom-kaosu-836/pdf/biljeska-o-autoru-sastavila-petra-senjanovic.pdf Matica hrvatska: Bilješka o autoru iz knjige ''U suvremenom kaosu''. Sastavila Petra Senjanović], preuzeto 21. srpnja 2012.</ref> U [[Split]]u je pohađao Kraljevsku veliku realku gdje je i maturirao [[1908.]] godine. Studirao je [[Matematika|matematiku]] i [[Fizika|fiziku]] na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu te arhitekturu na visokim tehničkim školama u [[Prag]]u (gdje paralelno uči slikarstvo kod [[Vlaho Bukovac|Vlaha Bukovca]], 1908.) i [[Beč]]u.<ref name="HBL">[http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=219 Hrvatski biografski leksikon: Kljaković, Joza (Josip, Jozo)], preuzeto 21. srpnja 2012.</ref> U Zagreb dolazi nakon Beča te uči slikati u [[atelje]]u [[Franjo Pavačić|Franje Pavačića]], profesora na Obrtnoj školi u Zagrebu.<ref name="MH"/> Zatim odlazi na usavršavanje u Rim (na ''[[Instituto delle belle arti]]'') i kod [[Ferdinand Hodler|Ferdinanda Hodlera]] u [[Ženeva|Ženevu]] (1917.), a [[1920.]] u [[Pariz]]u na '' Académie Ranson'' kod [[Maurice Denis|Mauricea Denisa]] i [[Marcel-Lenoir]]a uči [[Freska|fresko slikarstvo]].

[[Drugi svjetski rat]] zatječe ga u Zagrebu. Nekoliko mjeseci nakon uspostave [[Nezavisna Država Hrvatska|NDH]] Kljakovića [[ustaše]] zatvaraju u Zagrebu. Uhićen je [[11. studenoga]] [[1941.]] godine i bio je optužen da je, zajedno s [[Ivan Meštrović|Ivanom Meštrovićem]], želio pobjeći prvo u [[Italija|Italiju]] a zatim u [[Španjolska|Španjolsku]] odakle bi otišao u [[Švicarska|Švicarsku]] te ondje djelovao protiv NDH i [[Sile Osovine|sila Osovine]].<ref name="MH"/> Jedno vrijeme provodi u zatvoru na Savskoj cesti gdje je bio zatvoren zajedno s [[Ivan Meštrović|Ivanom Meštrovićem]] a zatim je u kućnom pritvoru. Iz zatvora je pušten u veljači [[1942.]] godine na intervenciju brojnih osoba iz javnoga i političkog života. Njegova slika ''Bičevanje'' uvrštena je u hrvatsku selekciju za XXIII. Biennale u [[Venecija|Veneciji]] 1942. godine, ali otputovati iz zemlje i napustiti kućni pritvor bilo mu je omogućeno tek početkom [[1943.]] godine, i to uz dopuštenje samoga [[poglavnik]]a NDH, dr. [[Ante Pavelić]]a.<ref name="MH"/> Na Biennalu njegovo platno "Bičevanje" doživljava veliki uspjeh.<ref>Jelena Mandić Mušćet, [https://web.archive.org/web/20121209072758/http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5361 Vraćen dug desetljećima prešućivanom umjetniku. Retrospektiva Joze Kljakovića otvorena u u četvrtak u Galeriji Klovićevi dvori], ''[[Vjesnik]]'', 27. studenoga 2009., min-kulture.hr, (u međumrežnoj pismohrani archive.org 9. prosinca 2012.), pristupljeno 6. siječnja 2016.</ref> Nakon dolaska u [[Rim]] u proljeće 1943. godine ostaje u [[Hrvatska politička emigracija|političkoj emigraciji]]. U Rimu je bio dopredsjednik [[Bratovština sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama|Bratovštine sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama]]. Boravio je u [[Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima|Papinskom hrvatskom zavodu svetog Jeronima]].<ref>[http://www.studiacroatica.org/jero/luki1.htm Studia croatica.] Andrija Lukinović, ''Bratovština sv. Jeronima za pomoć hrvatskim izbjeglicama'', preuzeto 21. srpnja 2012.</ref>

Svoju kuću i djela, namještaj, knjige i [[Frano Kršinić|Kršinićeve]] skulpture, [[1969.]] godine, darovao je gradu Zagrebu<ref>[httphttps://www.zagreb.hr/default.aspx?ID=donatori-gradu-zagrebu/73745 Zagreb.hr: Donatori Gradu Zagrebu], preuzeto 21. srpnja 2012.</ref>.

Pokopan je na zagrebačkome groblju [[Mirogoj]]u, uz crkvu Krista Kralja (s desne strane), [[3. listopada]] 1969. godine.<ref name="Bio-biblio">Milan Blažeković, ''Bio-bibliografski leksikon suradnika Hrvatske revije'', Školske novine-Pergamena, Zagreb, 1996., {{ISBN|953-160-107-0}}, str. 236.-238.</ref><ref name="mdc">[httphttps://www.mdc.hr/hr/kalendar/pregled-dogadanjamjeseca/memoria-_-jozo-kljakovic,96684.html?c=tj?ddate=10-11-2013&tview=o&vid=1193list#.YI6B1rUzZPY Memoria / Jozo Kljaković], Željka Zdelar, Kustosica Memorijalne zbirke "Jozo Kljaković", Muzejski dokumentacijski centar, pristupljeno 6. siječnja 2016.</ref> Godinu i pol dana nakon pokopa, [[15. travnja]] [[1970.]] godine, njegovi zemni ostatci preneseni su u grobnicu sjeverne arkade broj 51.<ref name="mdc"/> Plaketu Joze Kljakovića na tom grobnom mjestu izradio je akademski [[kipar]] [[Željko Janeš]].<ref name="mdc"/>

Motivi su mu [[Religija|religijski]] i zavičajni, a slikao je i portrete istaknutih osoba. Naslikao je ciklus od 14 fresaka u [[Crkva sv. Marka u Zagrebu|crkvi Sv. Marka u Zagrebu]], u župnim crkvama u [[Vranjic]]u i [[Dobrota|Dobroti]], u memorijalnoj crkvi u [[Biskupija (Biskupija)|Biskupiji]] kod [[Knin]]a, te u Trgovačko-obrtničkoj komori (s [[Omer Mujadžić|Omerom Mujadžićem]]) i Gradskoj vijećnici u Zagrebu. Bavio se i [[Karikatura|karikaturom]], [[plakat]]om i ilustriranjem knjiga. Izlagao je na mnogim skupnim izložbama u domovini i inozemstvu (više od 70 izložbi).<ref name="hp">Hrvoje Prnjak, [httphttps://www.slobodnadalmacija.hr/Kulturakultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/269325/Default.aspxjozo-kljakovic-povratak-iz-nemilosti-258232 ''Jozo Kljaković - povratak iz nemilosti''], ''[[Slobodna Dalmacija]]'', 28. prosinca 2014., pristupljeno 6. siječnja 2016.</ref> U Rimu za svojih boravaka naslikao je nekoliko slika za Papinski hrvatski zavod svetog Jeronima i rektora [[Đuro Kokša|Đuru Kokšu]]. U Zavodu je sačuvano šest njegovih umjetničkih slika koje su sve naslikane u tehnici [[Uljene boje|ulja na platnu]] i religioznoga su karaktera: ''Posljednja večera'' (1944.), ''Kristovo uskrsnuće'' (1945.), ''Razapinjanje Krista'' (1947.), ''Uskrišenje Lazara'' (1960.), ''Isus tjera trgovce iz hrama'' (1963.) i

Tijekom boravka u emigraciji također pisao je suvremenu prozu i objavljivao članke u iseljeničkim i emigrantskim listovima a posebno u ''Hrvatskom glasu'' i ''[[Hrvatska revija|Hrvatskoj reviji]]''.<ref name="ŠŠĆ">[https://web.archive.org/web/20131127164846/http://simun-sito-coric.ch/index.php?option=com_content&view=article&id=163:60-hrv-emigrantskih-pisaca&catid=52:dokumenti Šimun Šito Ćorić: 60 hrv. emigrantskih pisaca], (u međumrežnoj pismohrani archive.org 27. studenoga 2013.), preuzeto 212. srpnjasvibnja 20122021.</ref> U ''Hrvatskoj reviji'' surađivao je s člancima o Ivanu Meštroviću, don [[Don Frane Bulić|Frani Buliću]], [[kardinal]]u [[Blaženi Alojzije Stepinac|Alojziju Stepincu]], [[split]]skim i [[Dubrovnik|dubrovačkim]] umjetnicima (1951., 1953.-1955., 1960., 1962.-1963.) te s likovnim prilozima.<ref name="Bio-biblio"/> Ukupno je napisao oko 60 [[članak]]a, [[esej]]a i [[polemika]].<ref name="hp"/> Na poticaj prijatelja piše svoje uspomene te je [[1952.]] godine u Buenos Airesu objavio knjigu ''U suvremenom kaosu: uspomene i doživljaji'' a u Rimu [[1961.]] godine autobiografski roman ''Krvavi val: isječak iz suvremenog života'' u kojemu je, u epilogu, predskazao smrt [[Komunizam|komunizma]] [[1992.]] godine.<ref name="Bio-biblio"/>

* ''Politički tekstovi i polemike'', ur. dr. don Josip Dukić, Dom kulture "Zvonimir", Solin, 2015.<ref>M. Sesartić, [httphttps://www.slobodnadalmacija.comhr/Split-%C5%BEupanijadalmacija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/297104/Default.aspxkriticki-odnos-prema-dva-totalitarna-rezima-predstavljena-cetvrta-knjiga-joze-kljakovica-284096 ''Kritički odnos prema dva totalitarna režima: predstavljena četvrta knjiga Joze Kljakovića''], ''Slobodna Dalmacija'', 24. kolovoza 2015., pristupljeno 6. siječnja 2016.</ref>

* U umjetnikovoj kući, na Rokovu perivoju 4, u Zagrebu nalazi se [[Memorijalna zbirka Joze Kljakovića]].<ref name="mzk.czlogz.hr">[http://www.likovni-centarmzk.htnetczlogz.hr/ZBIRKA.htm Centar za Likovni Odgoj Grada Zagreba - Memorijalna Zbirka Jozo Kljaković], mzk.czlogz.hr, preuzeto 212. srpnjasvibnja 20122021.</ref> Zbirka ima 3171151 predmetapredmet: umjetnine (ulja na platnu, crtežecrteži i skulpture), stilski namještaj, biblioteka,knjige fotografije,i dokumentacijaostala građa, a [[1983.]] godine predana je na upravljanje Centru za likovni odgoj Grada Zagreba.<ref>[http://www name="mzk.czlogz.hr"/zbirka/ Memorijalna zbirka Jozo Kljaković], Centar za likovni odgoj Grada Zagreba, pristupljeno 6. siječnja 2016.</ref>