Marin Getaldić: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 56:
Veoma brzo po dolasku u Rim, Getaldić postaje suradnik i prijatelj svojim profesorima. On odlazi k njima u kabinet na razgovore o njihovim predvanjima ili o literaturi iz prirodnih znanosti. Nakon što je obišao [[Europa|Europu]], Getaldić se ponovo vraća u Rim svojim prijateljima i profesorima s kojim će cijeloga života održavati korespodenciju. U Engleskoj Getaldić boravi oko [[1598.]] Zadržao se dvije godine, ali o njegovim tamošnjim vezama i radu ne zna se mnogo. Potom [[1599.]] boravi u [[Belgija|Belgiji]]. Iduće godine stiže u [[Pariz]] i tamo susreće najvećeg matematičara svoga doba [[François Viète|Françoisa Viètea]]. Viéte nije bio profesionalni matematičar ali njegova savršena [[logika]] bila je dovoljna da i u tom području bude prvi među jednakima. Upoznavši Marina Getaldića, Viéte mu je dao na studiranje mnoga svoja neobjavljenja djela iskazavši tako divljenje prema Getaldićevom talentu. Ubrzo Viéte dopušta Dubrovčaninu da neka njegova djela pripremi za tisak.
Nakon [[Pariz]]a, Getaldić se ponovo zaputio u Italiju da bi se dvije godine zadržao u [[Padova|Padovi]], omiljenom centru tadašnje inteligencije. U Padovi on dolazi u dodir s [[Galileo Galilei|Galileom Galilejem]], koji je tada bio u velikom stvaralačkom zamahu. Getaldić je slušao Galilejeva predavanja iz matematike, [[mehanika|mehanike]] i [[astronomija|astronomije]]. On se družio s ljudima među kojima se kretao i Galilej. Tako je došlo i do njihovog poznanstva, o čemu svjedoče dva Getaldićeva pisma upućena genijalnom fizičaru. Nakon što je napustio Padovu [[1601.]], Getaldić je proveo godinu dana obilazeći druge sveučilišne centre – o čemu ne znamo mnogo. U listopadu [[1602.]] javlja se iz Rima. Iduće godine Getaldić bježi dovršava dvije svoje rasprave u Rimu: ''Neki stavovi o paraboli'' i ''Unaprijeđeni'' [[Arhimed]]. Sredinom [[1603.]] bježi iz Rima ne pozdravivši se s prijateljima. Razlog bijega nije utvrđen no pretpostavlja se kako je počinio nekakav prekršaj zbog kojeg je mogao biti zakonski gonjen. Preko [[Venecija|Venecije]] Getaldić se vraća u [[Dubrovnik]]. Njegovo izbivanje iz Dubrovnika bilo je dugo i plodno. No, tu se postavlja pitanje tko je osigurao novac Getaldiću za putovanja i studije? Neosporno je dokazano da je on za [[Dubrovačka
=== Povratak u Dubrovnik ===
U [[Dubrovnik]]u Getaldić je odmah izabran za apelacijskog suca, ali poslije godinu dana odlazi u [[Ston]] kako bi izgradio kulu Podzvizd. Dva mjeseca nakon tog zaduženja njega su imenovali jednim od dvojice zapovjednika i čuvara [[Ston]]a. Nije to bio jednostavan i Getaldiću drag posao. U Stonu i okolici harala je [[malarija]], a uskoci su često napadali teritorij Dubrovačke
Sve do smrti [[1626.]], radio je na raznim državnim poslovima, čas kao činovnik ureda za [[vino]], pa ureda za preradu [[vuna|vune]], te kao [[konzul]] za građanske parnice, te ponovo kao sudac apelacijskog suda i kao carinik. Kad su mu [[vatikan]]ske vlasti napokon ukinule kaznu zabrane ulaska u Rim, on se zaputio tamo. U Rimu se vjerojatno zadržao godinu dana, poslije čega se ponovo vraća u Dubrovnik. Getaldić nije živio ugodan i lak život, ali nije se ni žalio. Savjesno je obavljao svoje dužnosti u državnim poslovima bilo da je riječ o Velikom vijeću ili o preradi vune. U [[Rim]]u je bio predložen za člana ugledne akademije Lincei (Linćei), ali nije mogao biti izabran jer se nije znalo gdje se nalazi. S [[Marija Sorkočević Getaldić|Marijom Sorkočević Getaldić]] imao je tri kćerke – Anicu, Franicu i Mariju. Supruga mu je umrla nedugo poslije posljednjeg poroda, što ga je teško pogodilo. I sam je pobolijevao i osjećajući da mu je kraj blizu nastojao je oporučno riješiti pitanje budućnosti svojih kćerki, a kao izvršitelja posljednje volje imenovao je svoga brata Andriju. Marin Getaldić preminuo je u Dubrovniku [[7. travnja]] ili [[8. travnja]] [[1626.]] Na ulaznim vratima njegova imanja na [[Ploče|Pločama]] i danas se može pročitati natpis koji u prijevodu glasi:
| |||