Friedrich Wilhelm Joseph von Schelling: razlika između inačica

Schellingova misao je često bila zanemarena, osobito u engleskom govornom području. To ne potječe od uzvišenja Hegela, čije zrela djela prikazuju Schellinga samo kao običnu fusnotu u razvoju idealizma, nego i iz njegove Naturphilosophie, koju su pozitivistički znanstvenici često ismijavali za svoje smiješno analogiziranje i nedostatak empirijske orijentacije. Posljednjih godina, Schellingovi učenjaci su snažno napadali te izvore zanemarivanja.

 

 

Schelling je rođen u Leonbergu na području Wuttenberga. Polazio je samostansku školu u Bebenhausenu, blizu Tubingena, gdje je njegov otac bio kapelan i profesor orijentalistike. Tri godine prije, ušao je u Tubingen Stift (internat protestantske crkve u Tubingenu), gdje se sprijateljio s Hegelom i Horderlinom. [[1792]]. diplomirao je na filozofskom fakultetu, i 1973. doprinio ''Memorabilien'' Heinricha Eberharda Gottlob Paulusa; 1795. dovršio je tezu za svoju diplomu iz teologije De Marcione Paullinarum epistolarum emendatore. Istovremeno, počeo je izučavati Fichtea i Kanta, koji su imali visoki utjecaj na njega. 1794. Schelling je izdao prikaz Fichteove misli naziva ''Über die Möglichkeit einer Form der Philosophie überhaupt''. To djelo je bilo prihvaćeno i priznato od Fichtea osobno i odmah stvorilo reputaciju Schellinga među filozofima. Njegovo razrađenije djelo ''Vom Ich als Prinzip der Philosophie, oder über das Unbedingte im menschlichen Wissen'' objavljeno 1798., iako još unutar granica Fichteova idealizma, prikazalo je tendenciju da daje Fichteovskoj metodi objektivnu primjenu, i da udruži [[Spinoza|Spinozine]] poglede s njom.