Charles Baudelaire: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
poveznicu ispravih |
Nema sažetka uređivanja |
||
Redak 24:
fusnote = |
}}
'''Charles Pierre Baudelaire''' ([[Pariz]], [[9. travnja]] [[1821.]]
Njegovo djelo sadrži elemente romantizma i orijetaciju [[Simbolizam|simbolista]]. Uz zbirku pjesama [[Cvjetovi zla]] (''Fleurs du mal''), koju mnogi smatraju najvažnijim lirskim djelom 19. stoljeća, napisao je i zbirku pjesničkih crtica [[Spleen Pariza]], kojima je stvorio novu pjesničku vrstu. Pisao je sjajne likovne kritike, a istaknuo se i kao prevoditelj. Bio je jedan od prvih Francuza koji je upozorio na [[Richard Wagner|Wagnerov]] genij. Obilježen kao bludnik i odbacivan kao simbol boemstva i nemorala, svojim je pjesmama proširio područja poetskog, otkrio suvremenicima čitave predjele novih ljepota i grozota. Ni za života, ni prvih desetljeća nakon smrti nije stekao zasluženo priznanje.
Redak 38:
Izbačen 1839. godine iz liceja zbog neke sitnice, Baudelaire izabire život suprotstavljen građanskim vrijednostima utjelovljenim u majci i očuhu. On ga pak, smatrajući život svog pastorka "skandaloznim", odlučuje poslati na putovanje u Indiju. Putovanje će Baudelaire skratiti, ali će ono natopiti njegovu imaginaciju (ljubav prema moru, egzotične vizije).
Po povratku u Pariz zaljubio se u [[Jeanne Duval]], mladu mulatkinju, s kojom će upoznati čari i gorčine strasti. Prezaduženi kicoš, stavljen je pod sudsko skrbništvo i upoznaje od 1842. mizeran život. Tada počinje pisati pjesme koje će se naći u Cvjetovima zla. Kritičar umjetnosti i novinar, on napada egzaltirane forme [[romantizam|romantizma]]. Godine 1848. sudjeluje u svim bitkama na pariškim barikadama, govori se, da bi pobudio ustanike na strijeljanje
Cvjetovi zla izlaze 1857., a zbirka je dijelom osuđena «zbog vrijeđanja javnog morala i pristojnog vladanja». Novo izdanje 1861. bit će obogaćeno i restrukturirano ali također, zabranama sudca Pinara, amputirano za šest pjesama (''Les bijoux/Dragulji''; ''Le Léthé/Leta''; ''À celle qui est trop gaie/Onoj koja je previše simpatična''; ''Lesbos/Lezbos''; ''Femmes damnées/Proklete žene'' (prva pjesma); ''Les métamorphoses du vampire/Metamorfoze vampira'').
| |||