Vicko Krstulović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Dodan infookvir |
|||
Redak 1:
{{Infookvir političar|ime=Vicko Krstulović|mandat_kraj2=[[siječanj 1946.]]|stranka=[[KPJ]]|datum smrti=[[Split]], [[28. rujna]] [[1988.]]|datum rođenja=[[Split]], [[27. travnja]] [[1905.]]|mandat_kraj3=[[studeni]] [[1944.]]|mandat_start3=[[1939.]]|čin3=Politički sekretar Pokrajinskog komiteta [[KPH]] za [[Dalmacija|Dalmaciju]]|mandat_start2=[[14. travnja]] [[1945.]]|slika=Vicko Krstulović.jpg|čin2=Ministar unutarnjih poslova [[NR Hrvatske]]|nasljednik=[[Zlatan Sremec]] (kao predsjednik Sabora NR Hrvatske)|prethodnik=[[Karlo Mrazović]]|opis slike=Vicko Krstulović [[1942.]] godine|mandat_kraj=veljača [[1953.]]|mandat_start=veljača [[1952.]]|čin=3. predsjednik Prezidija Sabora [[NR Hrvatska|NR Hrvatske]]|fusnote=}}
'''Vicko Krstulović''' ([[Split]], [[27. travnja]] [[1905.]] – [[Split]], [[28. rujna]] [[1988.]])<ref name="NH"/> bio je [[Hrvati|hrvatski]] [[Komunistička partija Hrvatske|komunistički]] revolucionar, [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|partizanski]] zapovjednik i predsjednik Prezidija Sabora [[NR Hrvatska|Narodne Republike Hrvatske]] od [[1952.]] do veljače [[1953.]] godine. Obnašao je mnoge funkcije u [[KPJ]] i [[KPH]], bio je tajnik Pokrajinskoga komiteta KPH za Dalmaciju, ministar unutarnjih poslova Federalne Države Hrvatske, ministar pomorstva FNRJ, ministar rada FNRJ.
Redak 5:
== Životopis ==
Vicko Krstulović rodio se u Splitu 1905. godine. Već kao petnaestogodišnjak, postao je članom [[Savez komunističke omladine Jugoslavije|Saveza komunističke omladine Jugoslavije]], a [[1922.]] primljen je u članstvo [[Savez komunista Jugoslavije|Komunističke partije Jugoslavije]]. Više je puta
=== Drugi svjetski rat ===
Redak 13:
Poslije sastanka sa članovima [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovnog štaba NOP-a i DVJ-a]] i Vrhovnim zapovjednikom [[Josip Broz Tito|Josipom Brozom Titom]], u drugoj polovici srpnja [[1942.]] godine na planini [[Cincar]], dobio je nova uputstva za djelovanje antifašističkog pokreta u Dalmaciji. Krajem 1942. i početkom [[1943.]] godine, u Dalamciji je formirano pet novih dalmatinskih brigada NOVH, a [[13. veljače]] 1943. i [[Deveta dalmatinska divizija NOVH]], čiji je prvi zapovjednik bio Vicko Krstulović<ref name="Nikola Anić">Nikola Anić, ''Antifašistička Hrvatska: Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945.'', Multigraf marketing-Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., {{ISBN|953-7254-00-3}}, str. 132.</ref>. Deveta dalmatinska divizija NOVH bila je formirana od 3., 4. i 5. dalmatinske brigade u [[Imotski|Imotskom]] [[13. veljače]] 1943. godine, a uz Vicka Krstulovića, zapovjednika, Ivica Kukoč bio je komesar a načelnik štaba Josip Škorpik.<ref name="Nikola Anić"/> Ova je divizija sudjelovala u [[Bitka na Neretvi|bitci na Neretvi]]. Zbog iscrpljenosti boraca i epidemije [[tifus]]a, divizija je rasformirana [[12. travnja]] 1943. godine. Tijekom [[Bitka na Sutjesci|bitke na Sutjesci]], Vicko Krstulović se kretao sa ostalim članovima [[AVNOJ|AVNOJ-a]], čiji je i on bio član.<ref name=Split/><ref name=NHJ/>
Kolovoza 1943. godine, zajedno sa [[Prva dalmatinska proleterska udarna brigada NOVJ-a|Prvom dalmatinskom udarnom brigadom]], vratio se u Dalmaciju. [[22. kolovoza]] 1943. godine obnovljen je Štab Četvrte operativne zone Hrvatske, a prestao je postojati Operativni štab za Dalmaciju,<ref name="N.Anić">Nikola Anić, ''Antifašistička Hrvatska: Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Hrvatske 1941.-1945.'', Multigraf marketing-Savez antifašističkih boraca i antifašista Republike Hrvatske, Zagreb, 2005., {{ISBN|953-7254-00-3}}, str. 168.</ref> i on je ponovno postao njegov zapovjednik. U Štabu IV. OZ-a sve su poslove vršili komesar Ivica Kukoč i zamjenik komandanta [[Maks Baće]], dok je Krstulović bio angažiran na političkim zadatcima, na terenu, kao sekretar Pokrajinskog komiteta KPH za Dalmaciju.<ref name="N.Anić"/> Poslije [[Kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] u rujnu 1943. godine, Vicko je zajedno s [[Ivo Lola Ribar|Ivom Lolom Ribarom]], ušao u okupirani Split
Odmah po [[Kapitulacija Italije|kapitulaciji Italije]] Krstulović je organizirao slanje partizanskih diplomatskih misija u [[Bari]], čime je konačno uspostavljena stalna veza između angloameričkih snaga i [[Narodnooslobodilačka vojska i partizanski odredi Jugoslavije|NOVJ]]. U prvu je diplomatsku misiju početkom listopada 1943. (uz pomoć [[Velimir Škorpik|Velimira Škorpika]]), poslao [[Adam Armanda|Adama Armandu]] i [[Sergije Makieda|Sergija Makiedu]], s kojima je otputovala i prva skupina dalmatinskih izbjeglica.<ref name=":0">{{Citiranje knjige|last=Krstulović|first=Vicko|title=Memoari jugoslavenskog revolucionera - Tom 2: Vis - put za međunarodno priznanje partizanske Jugoslavije: Dalmacija - Hrvatska - Nova Jugoslavija: 1943 - 1945.|publisher=Most Art, Buybook|year=2013.|isbn=9789537893149|location=Beograd, Sarajevo, Zagreb|pages=}}</ref><ref>{{Citiranje weba|date=8. svibnja 2010.|title=Dalmacija duguje dr. Sergiju Makiedu|url=https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/dalmacija-duguje-dr-sergiju-makiedu-98334|url-status=live|archive-url=https://web.archive.org/web/20211010190852/https://slobodnadalmacija.hr/dalmacija/dalmacija-duguje-dr-sergiju-makiedu-98334|archive-date=10. listopada 2021.|website=Slobodna Dalmacija}}</ref> Tijekom njemačke ofenzive na oslobođeni teritorij Dalmacije ujesen 1943. zalagao se za obranu [[Vis|Visa]], odnosno protiv potpune evakuacije dalmatinskih partizanskih snaga u unutrašnjost Jugoslavije. Osiguravanjem obrane Visa bio je omogućen siguran smještaj [[Josip Broz Tito|Josipa Broza Tita]] i [[Vrhovni štab NOVJ-a|Vrhovnog štaba NOVJ-a]] nakon [[Desant na Drvar|desanta na Drvar]] u svibnju 1944. godine. Preko Visa je također bila organizirana evakuacija dalmatinskih izbjeglica prema Italiji i [[Egipat|egipatskom]] [[El Shatt|El Shattu]], kao i opskrba partizanskih snaga od strane zapadnih [[Saveznici|saveznika]].<ref name=":0" />
Za vrijeme [[NOB]]-a iznio je prijedlog oslobađanja koncentracijskog [[Koncentracijski logor Jasenovac|logora u Jasenovcu]].<ref name="Cenčić">Cenčić, Vjenceslav. ''Titova poslednja ispovijest'', 2. izd., Orfelin, Ecological World Media, Beograd, 2001., [http://books.google.hr/books?id=ra8zAAAAMAAJ&q=Krstulovi%C4%87 str. 318.] {{Citat|... Jasenovac gdje je te godine bilo na desetine tisuća logoraša, a čuvalo ih je nešto više od stotinu ustaša. Krstulović je Titu poslao prijedlog oslobođenja jasenovačkih logoraša, ali ni Bakarić, a ni Hebrang, nisu o tome obavijestili Tita, već su u ime Tita oni takvu planiranu akciju dalmatinskih i ličkih partizana zabranili. Nikad nisu rekli: Zašto?|Cenčić, 2001., 318.}}</ref> Prijedlog nije prihvaćen.<ref name="Cenčić"/>▼
Tijekom rata je često dolazio u sukob s Vrhovnim štabom NOVJ-a i političkim vrhom [[Komunistička partija Hrvatske|KPH]] oko strateških, taktičkih i kadrovskih pitanja. Posebno je loš odnos imao s [[Andrija Hebrang (otac)|Andrijom Hebrangom]] i [[Ivan Krajačić|Ivanom Krajačićem-Stevom]], koji su ga sredinom [[1944.]] pokušavali smijeniti s pozicije političkog sekretara OK KPH za Dalmaciju. Hebrangu je, između ostalog, zamjerao hrvatski nacionalizam.<ref>{{Citiranje knjige|last=Krstulović|first=Vicko|title=Memoari jugoslavenskog revolucionera - Tom 2: Vis - put za međunarodno priznanje partizanske Jugoslavije: Dalmacija - Hrvatska - Nova Jugoslavija: 1943 - 1945.|publisher=Most Art, Buybook|year=2013.|isbn=9789537893019|location=Beograd, Sarajevo, Zagreb|pages=77-83, 96}}</ref> Tijekom i nakon rata je smatrao da se Dalmaciju nepravedno zapostavlja unutar [[Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija|Jugoslavije]] i [[Socijalistička Republika Hrvatska|SR Hrvatske]]<ref>{{Citiranje knjige|last=Krstulović|first=Vicko|title=Memoari jugoslovenskog revolucionera - Tom 2: Vis - put za međunarodno priznanje partizanske Jugoslavije: Dalmacija - Hrvatska - Nova Jugoslavija: 1943 - 1945.|publisher=Most Art, Buybook|year=2013.|isbn=9789537893019|location=Beograd, Sarajevo, Zagreb|pages=61}}</ref>:
{{Citat|Nakon [[kapitulacija Italije|kapitulacije Italije]] i prvog oslobođenja [[Split]]a i skoro cijele Dalmacije, u listopadu 1943., na sjednici [[CK KPJ]] na kojoj nisam bio, donijeta je odluka da se Pokrajinski komitet [[KPH]] za Dalmaciju spusti na nivo Oblasnog komiteta. (...) Prema [[AVNOJ|odlukama u Jajcu]] Dalmacija je, po liniji države, proglašena za oblast, a ne pokrajinu kako je bilo dotad. Mi smo u pismu CK KPJ ukazali da ova odluka nije dobro primljena od naroda u Dalmaciji. Međutim, ta je odluka ostala na snazi. (...) Ja mislim, iako ne mogu dokumentima dokazati, da su upravo iz rukovodstva Hrvatske stalno nastupali protiv partijskog rukovodstva Dalmacije i sugerirali Titu i CK KPJ da donesu takvu odluku. To mi potvrđuje i subjektivna netrpeljivost [[Andrija Hebrang (otac)|Hebranga]] i [[Ivan Krajačić|Krajačića]] prema Dalmaciji i prema meni. (...)
Od svega ovoga nisam pravio pitanje, jer sam [[komunizam|komunista]] [[internacionalizam|internacionalista]]. Jasno sam ukazao rukovodstvu da odluka nije dobro primljena u narodu. Na tome je i ostalo.|}}
▲Za vrijeme [[NOB]]-a iznio je prijedlog oslobađanja koncentracijskog [[Koncentracijski logor Jasenovac|logora u Jasenovcu]], koji nije bio prihvaćen.<ref name="Cenčić">Cenčić, Vjenceslav. ''Titova poslednja ispovijest'', 2. izd., Orfelin, Ecological World Media, Beograd, 2001., [http://books.google.hr/books?id=ra8zAAAAMAAJ&q=Krstulovi%C4%87 str. 318.] {{Citat|... Jasenovac gdje je te godine bilo na desetine tisuća logoraša, a čuvalo ih je nešto više od stotinu ustaša. Krstulović je Titu poslao prijedlog oslobođenja jasenovačkih logoraša, ali ni Bakarić, a ni Hebrang, nisu o tome obavijestili Tita, već su u ime Tita oni takvu planiranu akciju dalmatinskih i ličkih partizana zabranili. Nikad nisu rekli: Zašto?|Cenčić, 2001., 318.}}</ref
=== Poslijeratna politička karijera ===
Line 24 ⟶ 31:
U prosincu [[1944.]] godine, bio je izabran za povjerenika industrije i trgovine ZAVNOH-a, a [[14. travnja]] [[1945.]] godine za ministra unutarnjih poslova u prvoj [[Izvršno vijeće Sabora SR Hrvatske|Vladi Demokratske Federalne Hrvatske]], formiranoj u [[Split]]u. Krstulović je kao ministar unutarnjih poslova propisao ''Naredbu o zabrani ustaške i fašističke literature'' kojom je zabranio do daljnjega svaku prodaju i svako raspačavanje literature koja je izašla nakon 6. travnja 1941. godine. Iako je naredba sadržavala i dio u kome je bilo riječi o komisiji stručnjaka koji će literaturu pregledati i nakon toga zabraniti, odnosno odobriti daljnju prodaju navedenih djela.<ref>Krstulović, Vicko. ''Naredba o zabrani ustaške i fašističke literature'', broj 1737.-45. od 3. lipnja 1945., »Zbornik zakona, uredaba i naredaba«, Službeni list Federalne Države Hrvatske, Zagreb, godina I., svezak II., redni broj 31., str. 87-88., 25. rujna 1945.</ref>
Dana [[6. srpnja]] [[1945.]] godine prenosi Uredbu saveznoga ministra unutarnjih poslova [[Aleksandar Ranković|Aleksandra Rankovića]] naredivši i potpisavši naredbu da se prekopaju i unište groblja poginulih hrvatskih vojnika iz NDH. :
| |||