Razlika između inačica stranice »Razgovor:Alojzije Stepinac«

::::Ma gle, WW2 je bio septička jama u kojoj su svi bili uronjeni. U njoj se netko snašao bolje, netko lošije, ali vrlo teško je iz svega bilo izaći mirišljiv i kao svetac. Stepinac se u svemu definitivno nije baš najbolje snašao, ali da je imao nekakvu specijalnu zločinačku namjeru, osobno sumnjam. Ipak, mislim da je realno reći da je ipak ostao čovjek, s manama i greškama, ali ipak čovjek. Problem nastaje kad ga KC danas pokušava pretvoriti u sveca, a to je realno ipak vrlo nategnuto obzirom na kritike koje ipak nisu izmišljene. Da je kojim slučajem istim žarom prepoznao i odbacio fašizam kao što je prepoznao i odbacio komunizam, nitko to danas ne bi sporio. Život bi mu bio dakako puno teži - bio bi u kućnom pritvoru još od 1941. Kako rekoh, ne mislim da je Stepinac bio ustaša, ali zašto nije u potpunosti prepoznao katastrofu fašizma možda nikad nećemo doznati. Koliko znam, nisu mu sporna djela, nego ono što je propustio napraviti. A zapravo, nije on prva osoba kojoj se stavlja na teret blagonaklonost ka fašizmu kao nekavoj brani protiv komunizma i nedjelovanje, pa ipak te druge osobe nitko posebno ne proziva. Ali opet, te druge osobe nisu u procesu kanonizacije. Tvrditi danas da je Stepinac isključivo svetac ili pak isključivo zločinac je kontraproduktivnoo. Uglavnom, moja preporuka je da pokušamo u članku iznijeti sve facete Stepinčeve ličnosti i djela, pa neka čitatelji sami izvlače zaključke.
::::Možemo pokušati ovako - Neka @[[Suradnik:Thhhommmasss|Thhhommmasss]] i @[[Suradnik:RadioElectrico|RadioElectrico]] iznesu vlastitu iskrenu procjenu postotka krivnje i nevinosti Stepinčeve u WW2, pa predlažem da onda izračunamo nekakvu sredinu, pa nakon toga da se u količini afirmativnog i kritičkog teksta, tamo gdje je spor, držimo ugrubo tog prosjeka kako bi pokušali dobiti izbalansirani tekst. Naravno, ako se na kraju složimo oko %. Evo, moja procjena je 50/50. Griggio vero. (ako je Gandalf mogao biti Sivi, može i Stepinac). 😊 [[User:Imbehind|<span style="display:inline;white-space:nowrap;box-shadow:#aaa 4px 4px 4px"><b style="color:#fc0;background:#000"> Imbe </b><b style="color:#000;background:#fc0"> hind </b></span>]][[User talk:Imbehind|<b>💊</b>]] 17:30, 11. listopada 2021. (CEST)
:::::A evo kada me se pita (autori Wiki, je li, u člancima ne bi trebali nametati svoje mišljenje): najprije, Stepinac je "kriv" što je podržao osnivanje Nezavisne Države Hrvatske, i što se nikada nije zauzeo za njeno rušenje - tj., za obnovu Jugoslavije. Za to je baš 100% kriv, i to će mu zamjeriti svatko, tko je Jugoslaviju smatrao koliko-toliko prihvatljivim rješenjem. U principu, danas više Jugoslavije nema (i ima otprilike 0% šanse da bude obnovljena - neovisno o tome je li u prošlosti bila prihvatljiva ili nije); i prigovarati Stepincu za "krivicu" koju nakon 1991. godine možemo pripisati hrvatskom narodu u cjelini - čini mi se nekako bezveze. U pogledu odnosa s vladajućim krugovima NDH, očita je njegova dobra komunikacija sa Slavkom Kvaternikom i uzajamno nepodnošenje s Antom Pavelićem. U ovom se članku ne da baš puno "bistriti", da je Slavko Kvaternik bio u velikom raskoraku s Pavelićem i njemu najvjernijim provoditeljima ustaškog terora (među kojima je bio Slavkov sin Dido), te je uspio nakon prvih ustaških zločina na neko vrijeme "instrumentalizirati" Domobranstvo, Oružništvo i vojne prijeke sudove u sprječavanju ustaškog terora (te je podosta divljih ustaša po tim prijekim sudovima osuđeno na smrt i postrijeljano, jer su sudjelovali u teroru protiv Srba). I sada, tek kada vidimo da ta priča s režimom NDH nije priča o nekakvom potpunom monolitu - možemo prepoznati da je Stepinac unutar toga režima mogao podržati nekoga i nešto, a ne prihvatiti ono najgore. Opazimo da to Pavelićevo ponovo "puštanje s lanca" Maxa Luburića 1943. (bio je i Luburić završio na prijekom sudu, i bio je lišen vojnog zapovijedanja sve dok su to mogli spriječiti Slavko Kvaternik i domobranski generali) koincidira s očiglednim distanciranjem Alojzija Stepinca od režima NDH. Da li je u tome Alojzije Stepinac slijedio raspoloženje hrvatskog naroda, ili je hrvatski narod slijedio Alojzija Stepinca - jako je teško ocijeniti. U svakom slučaju, prema ocjeni nekih povjesničara, tu je Alojzije Stepinac "kriv" što već 1941. godine nije sagledao da s ovakvom ili onakvom vlašću - NDH ipak nije mogla opstati. Tako recimo zaključuje Jozo Tomasevich, makar je i njemu bilo vrlo poznato da se Sovjetski Savez s Kominternom također spremao na raspad Jugoslavije, i osnovao stoga Komunističku partiju Hrvatske. Tako, biti "kriv" 1941. godine za pogrešne geopolitičke prosudbe... eto su pogrešne prosudbe te godine imali od Stepinca politički mnogo promućurniji Mussolini i Staljin koji su se - i jedan i drugi na svoju kasniju žalost - odlučili te 1941. godine pružiti podršku Njemačkoj, i pridružiti joj se u napadu na razne treće zemlje. Više nego što je to učinio Stepinac, koji valjda u životu nije niti jednu lijepu riječ o nacistima izrekao. I koji, doista, nije slao neku vojsku da bilo koga napada u savezništvu s Nijemcima. Kasnije tijekom rata - možda 1942. godine, kada su Britanci, Amerikanci i Sovjeti zabilježili prvih nekoliko pobjeda - mogao se sagledati i nekakav drugi ishod rata. Pri tome opažam da je Stepinac bio u stanovitom kontaktu s poljskom obavještajnom službom (poljska izbjeglička vlada imala je znatne vojne i obavještajne efektive pod britanskim okriljem), koja je pokušavala iskoristiti svoje predratne kontakte da po mogućnosti osigura prelazak nekoliko istočnoeuropskih zemalja na stranu saveznika - i posljedično osigura da cijeli taj dio Europe (s Poljskom uključivo; ali i Hrvatskom) ne završi pod dominacijom SSSR-a. Zacijelo je i poljska izbjeglička vlada, i svi zapovjednici poljskih vojnih snaga na Zapadu (oko 250.000 vojnika, s generalima i tako to) dijelila iste takve nekakve geopolitičke zablude, kakve je imao Alojzije Stepinac. Naime da možda neće Crvena Armija dospijeti baš do Berlina i Beča; ako se "istočni europljani" uspiju donekle organizirati. Uglavnom puno je tu ljudi imalo puno pogrešnih geopolitičkih prosudbi: i britanski premijer Neville Chamberlain koji je vjerovao da Britanija može izbjeći novi rat s Njemačkom (V. Britanija je njega držala na vlasti čak i nakon što je Hitler bio napao Poljsku; dao je čovjek ostavku tek kada je počeo rat u Francuskoj), recimo. Naposljetku i Hitler, koji je pogrešno procijenio da će Velika Britanija pristati na mir, nakon što izgubi Francusku kao svojeg glavnog saveznika. Valjda su svi griješili, jer se ishod svega toga - uopće i nije mogao predvidjeti. Nego je svatko radi, kako mu se činilo pravilnijim. A da je Stepinac smatrao do postupa pravilno i pošteno - to danas malo tko dovodi u pitanje. [[Suradnik:RadioElectrico|RadioElectrico]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:RadioElectrico|razgovor]])</small> 19:39, 11. listopada 2021. (CEST)
 
== Informacije koje nemaju veze sa samim Stepincom? ==