Anglo-osmanska konvencija iz 1913.: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Redak 17:
== Odredbe ugovora ==
=== I. Kuvajt ===
Odjeljak I konvencije sadržavao je deset članaka koji se tiču statusa Kuvajta i njegovih granica. Uključivao je kontradiktorne odredbe jer su Britanci priznali Kuvajt kao autonomni pokrajinski ''[[kadiluk]]'' Osmanskog Carstva unutar zelene zone i obavezali se da neće uspostaviti protektorat, dok je Osmansko carstvo priznalo valjanost sporazuma kojim je Kuvajt [[de facto]], iako ne [[de jure]], te priznalo Kuvajt kao neovisnu cjelinu unutar iscrtane crvene zone.
Prema sporazumu, Kuvajt je činio "autonomnu kazu Osmanskog carstva", čime je priznat šeik [[Mubarek el-Sabah|Mubaraka al-Sabaha]] za vladara Kuvajta, kao i ''[[Kaymakam|kaymakama]]'' (osmanski guverner okruga) (članak 1). Kuvajt je naveden kao takav jer su se Osmansko i britansko tumačenje "[[Suverenitet|suvereniteta]]" i "[[Suzerenitet|suzereniteta]]" razlikovali u njihovim nacrtima sporazuma pa su oba pojma izostavljena u konačnom nacrtu.<ref>Busch, 337.</ref>
Budući da je to bila „autonomna“ ''kaza'', osmanska vlada pristala je suzdržati se od miješanja u poslove Kuvajta, „uključujući pitanje nasljedstva, te od bilo kakvog administrativnog, kao i bilo kojeg okupacijskog ili vojnog čina“. Također je dopuštala upotrebu [[Osmanska zastava|osmanske zastave]] s mogućnošću ispisivanja riječi "Kuvajt" (članak 2).
Sporazum je također identificirao teritorije Kuvajta kao dvije različite regije, označene crvenom i zelenom bojom na karti priloženoj konvenciji. Crvena linija, kako se obično naziva, razgraničila je regiju u kojoj je šeik trebao imati "potpunu administrativnu autonomiju". Ova regija nastala je "polukrugom s gradom Kuwaytom u središtu, Khawr al-Zubayrom na sjevernom kraju i al-Qurrayinom na južnom kraju" (članak 5.). To je uključivalo i susjedne otoke [[Warbah]] i [[Bubiyan]], koji su bili glavna točka pregovaranja za Britance koji su osmanske vojne položaje na otocima smatrali prijetnjom.<ref>Busch, 338; Also, it is important to note that later on Warba and Bubiyan would become very important in the context of the modern history of the Persian Gulf with regard to [[Saddam Hussein]]’s 1990 [[invasion of Kuwait]].</ref>
Zelenom linijom definirana je regija u kojoj će kuvajtski šejh ostvarivati administrativna prava osmanskog ''kajmakama''. Plemena smještena na tom području bila su "priznata u ovisnosti kuvajtskog šeika", a kao ''kajmakam'' je morao naplaćivati danak (članak 6). Važnost zelene crte je u tome što je po prvi put postavila temelj za uspostavljene granice suvremenog Kuvajta:<ref>Finnie, 35.</ref><blockquote>
: Linija razgraničenja počinje na obali na ušću Khor al-Zubaira na sjeverozapadu i prelazi neposredno južno od Umm-Qasr, Safwana i Jabla Sanama, na takav način da ostavlja [[Vilajet Basra|vilajetu Basre]] ove lokacije i njihove bunare; stigavši u al-Batin, slijedi ga prema jugozapadu sve do Hafr-al-Batina koji napušta s iste strane kao Kuwayt; od te točke dotična linija ide prema jugoistoku odlazeći do izvora al-Safah, al-Garaa, al-Haba, al-Warbah i Antaa, dopirući do mora u blizini Jabal Munife (članak 7.)
</blockquote>Druga važna odredba, a koju su Osmanlije zahtijevale, bila je britanska deklaracija da se nad Kuvajtom neće uspostaviti protektorat (članak 4.). Ipak, osmanska vlada priznala je valjanost [[Anglo-kuvajtski sporazum iz 1899.|Anglo-kuvajtskog sporazuma iz 1899. godine]], te sporazuma iz 1900. i 1904. godine u kojima se Kuvajt obvezao da se neće baviti trgovinom oružjem ili dopustiti drugoj vlasti da osnuje poštu, kao i ustupke zemljišta od strane šeika britanskoj vladi (članak 3.).
Na konvenciji su također dodane manje odredbe koje su uključivale šeikovo pravo na njegovu privatnu imovinu u vilajetu Basre (članak 9.) i izručenje (članak 10.).
=== II. Katar & III. Bahrein ===
| |||