Oton Kučera: razlika između inačica

Kučera je smatrao da je odnos čovjeka prema znanosti o zvjezdanom nebu posve drukčiji nego prema bilo kojoj drugoj znanosti i da se može usporediti s odnosom čovjeka prema rodnoj grudi i domovini i da astronomija usmjerava čovjeka na razmišljanje o posljednjim i najvećim problemima prirode i čovjeka u njoj, a takva razmišljanja jako utječu na to da se umire i natrag potisnu strasti, koje nisu ures naobraženih ljudi te u tome vidi snagu astronomije i njezinu veliku odgojnu vrijednost za sve naraštaje.

 

 

Prelaskom u [[Zagreb]], [[1892]]. godine, počinje Kučerino najplodnije razdoblje stvaralaštva. Djelovao je na Realnoj gimnaziji, gdje je uredio prvi suvremeni kabinet za fiziku, [[1893]]. godine, a iste godine iz tiska je izašla njegova knjiga ''Vrieme - crtice iz meteorologije''. Tri godine po svom dolasku u Zagreb, u središte prirodoslovnih zbivanja, a deset godina po osnutku Hrvatskoga prirodoslovnoga društva, godine [[1895]]., Oton Kučera je hrvatskom narodu poklonio znanstveno-popularno astronomsko djelo ''[[Naše nebo (Kučera)|Naše nebo]]'', tiskano u izdanju [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], u nakladi od 12.000 primjeraka, pisano nenadmašnim stilom, dočekano oduševljenjem i rasprodano u kratkom vremenu, da bi doživjelo još dva izdanja za Kučerina života, godine [[1921]]. u nakladi Hrvatskoga prirodoslovnog društva i godine [[1930]]. u izdanju Matice hrvatske. Za ovu knjigu Kučera je nagrađen iz zaklade grofa [[Ivan Nepomuk Drašković|Ivana Nepomuka Draškovića]]. Stotinu godina nakon prvoga izdanja u Zagrebu je [[1995]]. godine tiskano, u nakladi Consiliuma, četvrto izdanje ''Našeg neba''.

U godini otvaranja Zvjezdarnice, [[1903]]., iz tiska izlazi njegova knjiga ''Valovi i zrake'', a [[1907]]. prevodi udžbenike: [[Julius Scheiner|J. Scheiner]], ''Uredba svemira'' i I. Walentin, Fizika za više razrede srednjih škola. Cijelo to vrijeme bio je aktivan i na mnogim drugim poljima: predsjednik je prvoga radio kluba, član književnoga odbora [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]], a osam godina, od [[1909]]. do [[1917]]. i njezin predsjednik. Od [[1908]]. do [[1911]]. predsjednik je društva srednjoškolskih profesora. Redoviti je predavač na [[Zagrebačko pučko sveučilište|Zagrebačkom pučkom sveučilištu], na kojem su njegova predavanja bila vrlo rado slušana. Uza sve ovo i u uredništvu je Glasnika hrvatskoga planinarskog društva, od prvoga broja, da bi u vremenu od [[1892]]. do [[1913]]. godine bio odbornik, tajnik i predsjednik [[Hrvatsko planinarsko društvo|Hrvatskoga planinarskog društva]]. Bio je i član [[Bratstvo hrvatskog zmaja|Bratstva hrvatskog zmaja]], pod nazivom ''zmaj Petrinjski'' te član radnik Hrvatskoga književnog društva svetog Jeronima.

 

 

Godine [[1915]]. Kučera je umirovljen, a [[1920]]., nakon sloma [[Austro-Ugarska|Austro-ugarske monarhije]], reaktivirao se i postao srednjoškolskim ravnateljem pri Zemaljskoj kraljevskoj vladi, a zatim i ponovno upraviteljem Zvjezdarnice od 1920. do [[1925]]. godine, kada po drugi puta odlazi u mirovinu. U vremenu od [[1924]]. do [[1926]]. uređivao je Astronomski kalendar "Bošković".

Zbog njegovog golemog doprinosa znanstvenom i tehnološkom preporodu Hrvatske, odgajanja mnogih ljubitelja astronomije, pa i otkrivača osobno, prvi numerirani asteroid [[Zvjezdarnica Višnjan|Zvjezdarnice Višnjan]], otkriven [[22. svibnja]] [[1996]]. godine, imenovan je njemu u čast, [[7364 Otonkucera|(7364) Otonkucera]].

 

 

*"Crte o magneztimu i elektricitetu" , 1892.

*"Telegraf i telefon bez žica", 1925.