Dragutin Domjanić: razlika između inačica

'''Dragutin Milivoj Domjanić''' ([[Adamovec]], [[12. rujna]] [[1875.]] -– [[Zagreb]] [[7. lipnja]] [[1933.]]), [[Hrvatska|hrvatski]] pravnik i pjesnik.

Dragutin Domjanić rođen je u selu Adamovec u Prigorju, nedaleko Sesveta, u [[plemstvo|plemenitaškoj]] obitelji Milivoja i Zorice Domjanić, kao Karlo Milivoj Ivan Franjo Ladislav Domjanić. Pohađao [[Klasična gimnazija u Zagrebu|Klasičnu gimnaziju]] u Zagrebu koju je završio 1893. godine.<ref>Koprek, Ivan, Thesaurus Archigymnasii, Zbornik radova u prigodi 400. godišnjice Klasične gimnazije u Zagrebu (1607. -– 2007.), Zagreb, 2007., str. 919., {{ISBN|978-953-95772-0-7}}</ref> Završio je pravo na fakultetu u [[Zagreb]]u ([[1898.]]), gdje je i doktorirao [[1899.]] Kasnije je bio sudac i vijećnik Banskog stola u Zagrebu. U književnosti se javlja sa zbirkom ''Pjesme'' ([[1909.]]) koja je bila napisana na [[Štokavsko narječje|štokavici]].

Bio je član [[JAZU]] i predsjednik [[Matica hrvatska|Matice hrvatske]] (1921.- – 1926). Prevodio je svjetski poznate liričare [[Goethe]]a, [[Heinrich Heine|Heinea]], [[Paul Verlaine|Verlainea]] itd. U borbi "starih" i "mladih" u okviru hrvatske moderne na strani je "mladih". Najpoznatija su mu djela: ''Kipci i popevke'', ''[[wikisource:hr:Fala|Fala]]'' i ''Popevke sam slagal''.