Zapadni raskol: razlika između inačica

'''Zapadni raskol''' ili Zapadna šizma ([[1378]].-[[1417]].) je podjela nastala u [[katolička crkva|Katoličkoj Crkvi]] [[1378]]. Pritom nije bilo nikakvog dokrinalnog razloga raskola, nego su povod predstavljali različiti politički interesi. Podjela je razrješena koncilom u [[Konstanz]]i [[1417]].

 

 

[[Slika:Great schism 1378 1417.jpg|thumb|300px|right|Karta Zapadnog raskola (sivo su označene zemlje koje su prihvaćale papu u Rimu, a ružičasto one koje su prihvaćale papu u Avignonu).]]

Crkvena je podjela ubrzo dovela i do političkih podjela, budući da su vladari po [[Europa|Europi]] trebali izabrati kojega papu će podržati. Avinjonskog protupapu podržali su: [[Francuska]], [[Aragon]], [[Kastilja]], [[Cipar]], [[Burgundija]], [[Savoja]], [[Napulj]] i [[Škotska]]. Rimskog papu podržali su: [[Danska]], [[Engleska]], [[Nizozemska]], [[Sveto Rimsko Carstvo]], [[Ugarska]], sjeverna [[Italija]], [[Irska]], [[Norveška]], [[Poljska]] i [[Švedska]].

 

 

Zbog tako zapletenih političkih odnosa, raskol je nastavljen i nakon smrti obojice suparnika. Tako je [[Bonifacije IX.]] postao [[1389]]. papa u Rimu, a [[Benedikt XIII.]] [[1394]]. protupapa u Avignonu. Nakon Bonifacijeve smrti, kardinali rimske struje ponudili su da neće sami birati novog papu odrekne li se Benedikt svoje službe. Nakon njegova odbijanja, pristupaju izboru sljedećeg pape u Rimu, koji uzima ime [[Inocent VII.]]

Kardinali se u takvoj situaciji [[1408]]. okupljaju na [[Sabor u Pisi|Saboru u Pisi]], kako bi riješili problem raskola, te izabiru [[Aleksandar V., protupapa|Aleksandra V.]] za novog papu, a [[Grgura XII.|Grgura XII.]] u Rimu i Benedikta XIII. u Avignonu proglašavaju svrgnutima. Novi papa okrunjen je 26. lipnja 1409., no, umjesto da označi kraj Zapadnog raskola, postao je treći papa, kao suparnik prethodnoj dvojici. Njega [[1410]]. nasljeđuje [[Ivan XXIII., protupapa|Ivan XXIII]].

 

Konačno, na [[Sabor u Konstanci|Saboru u Konstanci]] [[1417]]. Ivan XXIII. i Benedikt XIII. bivaju svrgnuti, Grgur XII. daje ostavku, a [[Martin V.]] postaje novi papa, nastavljajući, nakon Grgura XII. rimski niz papa. Sabor u Konstanci (za razliku od onog u Pisi) smatra se pravovaljanim saborom, budući da ga je priznao papa Grgur XII.

 

Od tada je u Katoličko Crkvi ipak i izričito naglašeno da [[ekumenski sabor]] ne može smijeniti papu. Izbor pape može poništiti jedino sam papa, baš kao što je to u ovom slučaju učinio Grgur XII.

 

{{Portal Kršćanstvo}}

*[[Popis papa]]