Razgovor:Pavle Popović: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Stvorena nova stranica sa sadržajem: »{{razgovor zaglavlje}} {{Prevedeno|srpskom|sr|20939378}}«. |
→Tekst upravo sramotan: novi odlomak |
||
Redak 1:
{{razgovor zaglavlje}}
{{Prevedeno|srpskom|sr|20939378}}
== Tekst upravo sramotan ==
Ovaj je članak posve neprimjeren i nema veze s razumom. Ukratko, Pavle Popović je bio tipičan velikosrpski ideolog kojeg je "udžbenik" čista srpska propaganda i nema veze ni s čim povijesnim. U ovom obliku- sramotan je. Neka podjela na staru, srednju, novu obična je besmislica. Još 1898. Đuro Šurmin je izdao "Povijest književnosti hrvatske i srpske", jasno ih razdvojivši; 1902. Medini "Povijest hrvatske književnosti u Dalmaciji i Dubrovniku", te Drechsler Vodnik "Povijest hrvatske književnosti" 1913. Popovićeva je knjiga tipičan srpski prisvajački pamflet, a kao takav nasljeduje "Istoriju srpske književnosti" Stojana Novakovića iz 1867. Netočne su tvrdnje da je tzv. "svjetska slavistika" svu tu pismenost držala kao tobože jednu. Svjetska se slavistika na te male literature nije ni obazirala, a kada jest, kao u slučaju Šafarika, izdano postumno 1864., onda je zasebno izdala, pod bizarnim naslovom, na njemačkom, povijesti srpske, te zasebno- povijest hrvatske i književnosti katoličkih Srba. Nazdravlje! Taj opskurantizam ranodevetnaestostoljetne slavistike razbili su hrvatski povjesnici još krajem 19. st., a na moderna je način hrvatska književnost prikazana 1945. u djelu Mihovila Kombola "Poviest hrvatske književnosti do Preporoda". Lutanja Antuna Barca, inače vrijednoga književnoga proučavatelja, nemaju nikakvu presudnu ulogu budući da je on, po partijskom zadatku, napisao neku povijest "jugoslavenske književnosti" (koja nikada i nije postojala), da bi kasnije dao niz vrijednih manjih prinosa o hrv. književnosti, no nikakav širi ocrt. Kod povjesničara kulture i književnosti, dakle, te su dvije književnosti bile jasno odijeljene od, otprilike, 1880-1890, te je Popovićev udžbenik slika duha srbijanske inteligencije toga vremena, a ne navodne svjetske filologije ni povijesti pismenosti koje su bile praktički nezainteresiraen za te male literature i samo su prepisivale radove iz 1830ih i 1840ih. Pokušaj reanimacije toga udžbenika 1967. izazvao je pravu buru, što je sve pokopao ugledni profesor Miodrag Popović (nema veze s ovim Pavlom), a što se sve nastavilo sa svojatanjima hrvatske pismenosti, jezika i kulture i dalje, čemu svjedočimo i danas. Ovaj ste tekst mirne duše mogli poslati na Ravnu goru. Rekao sam da ne ću više uređivati tekstove na wikipediji- i održavam riječ. No, za bilo kog racionalnoga, evo vam tekstova koji pokazuju o čem se zapravo radi, pa ispravite ovu sramotu- ako želite i možete. https://www.matica.hr/vijenac/516%20-%20517/dubrovacka-knjizevnost-ni-u-kojem-smislu-nije-sastavni-dio-srpske-knjizevnosti-22634/, https://www.dailymotion.com/video/x2ewbyz, https://www.politika.rs/sr/clanak/374117/Drustvo/Vukovi-Srbi-svi-i-svuda, https://www.novosti.rs/kultura/vesti/1053077/politicki-jezici-protiv-srpskog-odgovor-odbora-standardizaciju-srpskog-jezika-zavodu-unapredjivanje-obrazovanja-vaspitanja Kad vidim ovakva pisanija, pitanje koje se postavlja je- je li u pitanju obična glupost i neznanje, ili artikulirana zlonamjernost ? https://www.youtube.com/watch?v=hmj7CCzDSQY [[Suradnik:Mir Harven|Mir Harven]] <small>([[Razgovor sa suradnikom:Mir Harven|razgovor]])</small> 11:53, 7. prosinca 2021. (CET)
| |||