Perturbacija (astronomija): razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m dodana kategorija Dinamika Sunčevog sustava uz pomoć dodatka HotCat |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 7:
[[datoteka:Solar system barycenter.svg|mini|desno|250px|[[Baricentar]] [[Sunčev sustav|Sunčevog sustava]] s obzirom na [[Sunce]].]]
'''Perturbacija''' ([[Latinski jezik|lat]]. ''perturbatio'': poremećaj) ili '''poremećenje''' je općenito narušavanje ustaljenoga reda; poremećaj, pomutnja. U [[astronomija|astronomiji]], perturbacija je poremećenje, odnosno mala promjena pravilnoga [[gibanje|gibanja]] [[nebesko tijelo|nebeskog tijela]]. Razmatra se kao promjena staze nebeskog tijela u dvojnom sustavu zbog gravitacijske sile trećega tijela ([[problem triju tijela]]), ili se razmatra utjecaj više tijela, odnosno statistički mnogo tijela. Točna [[planetarna putanja|staza]] može se proračunati samo numerički. Primjeri su: međusobno remećenje planetskih staza, međusobno remećenje množine [[planetoid]]a u glavnom planetoidnom pojasu, utjecaj [[Sunce|Sunca]] na planetske [[prirodni satelit|prirodne satelite]], utjecaj rasporeda [[masa]] unutar planeta na bliži vlastiti, prirodni ili [[umjetni satelit]]. Ako je perturbacija periodična, ona se ili poništava ili izaziva [[rezonancija|rezonanciju]], a ako je neperiodična, uzrokuje nepovratne promjene. Primjerice, [[komet]]ske staze poremećene su [[gravitacija|gravitacijskim]] djelovanjem velikih planeta, osobito [[Jupiter]]a.
Odstupanje od gibanja po [[Keplerovi zakoni|Keplerovim zakonima]] naziva se poremećenjem ili perturbacijom. Zbog poremećenja stalno se mijenjaju dijelovi staze nebeskog tijela. Stoga i staze planeta nemaju geometrijski oblik [[elipsa|elipse]], a kod nekih je [[komet]]a stazu uopće teško matematički i opisati. Poremećenja staza [[Uran]]a, a kasnije i [[Neptun]]a, dovela su do potrage [[masa]] koja dovode do poremećenja. Tako je 1846. otkriven Neptun i 1930. [[Pluton]]. U toku razvoja [[nebeska mehanika|nebeske mehanike]] mnogo je pažnje privlačio [[problem triju tijela]]. Nisu nađena onakva rješenja kakva su izvedena za sustav dvaju tijela, ali su nađene neke pravilnosti.
Redak 18:
'''Zakret perihela''', '''apsidna precesija''' ili '''precesija perihela''' je vrsta [[precesija|precesije]] [[planetarna putanja|planetarne putanje]]. U 19. stoljeću opažene su promjene u [[Merkur]]ovoj orbiti: točka u kojoj se Merkur najviše približava Suncu ([[perihel]]) zakretala se pomalo nakon svakog obilaska. Ova pojava nema objašnjenja u [[Isaac Newton|Newtonovoj]] klasičnoj mehanici i dugo se smatralo da postoji jedan nevidljiv planet, nazvan [[Vulkan (planet)|Vulkan]], koji utječe na orbitu Merkura. Izmjereno odstupanje nije se moglo pripisati isključivo [[gravitacija|gravitacijskom]] utjecaju poznatih planeta. Pojavom [[Albert Einstein|Einsteinove]] [[teorija relativnosti|teorije relativnosti]] pronađeno je objašnjenje za ova mala odstupanja. Zbog velike [[Ekscentricitet|ekscentričnosti]] putanje, [[brzina]] Merkura se mijenja, a time i njegova masa (relativistički učinak). U tome se razlikovalo predviđanje klasične mehanike: [[Johannes Kepler|Keplerovi]] zakoni predviđali su promjenu brzine planeta, ali su podrazumijevali stalnu masu. Ove promjene su male, ali izraženije kod Merkura nego kod drugih planeta, zbog njegove blizine Suncu.
Velika izduženost staze, s apsolutno najvećom brzinom putovanja od svih planeta, uzrok je jednom malom, [[Opća teorija relativnosti|relativističkom učinku]] prozvanom zakret perihela. Kada bi u okolini Sunca postojao samo Merkur, položaj velike osi njegove eliptične staze zakrenuo bi se u vlastitoj ravnini za kut 43,03" u 100 godina. Učinak je predvidio Albert Einstein razrađujući relativističku teoriju gravitacije. Očit razlog učinka je u promjeni [[masa|mase]] planeta pri promjeni [[brzina|brzine]]. Kako se u [[perihel]]u planet giba mnogo brže nego u [[afel]]u, a brzina gibanja je ionako velika, javlja se relativistička promjena mase. Osnovna pretpostavka [[Klasična mehanika|klasične fizike]] planeta bila je u stabilnosti njihovih masa. Ako se [[masa]] mijenja, tijelo se neće oko Sunca gibati u stalnoj elipsi, već će se [[elipsa]] zakretati, i tijelo će opisivati [[Rozeta (arhitektura)|rozetu]]. Osim relativističkog zakreta, staza Merkura zakreće se i zbog poremećaja ostalih planeta, pa se smjer velike osi elipse zakrene još za oko 500" u 100 godina. Stvaran je zakret perihela jednak zbroju perturbacija i relativističkog učina. Točnost astronomskih motrenja porasla je toliko da je utvrđeno kako je teorija relativističkog učinka točna bar na 1%, ako ne i bolje.
== Izvori ==
| |||