Potsdamska konferencija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
poveznica
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 25:
 
 
* Jedan od najvažnijih uspjeha konferencije je bilo osnivanje Vijeća ministara vanjskih poslova čiji je hitan zadatak bio izraditi nacrt mirovnih ugovora s Italijom, Rumunjskom, Bugarskom, Mađarskom i Finskom, a ponešto i Njemačkom. Postignut je i sporazum o proceduri koja je na kraju dovela do uspostave Nürnbersškog suda kako bi se osudili veći njemački zločinci, ali su osnivani i drugi sudovi koji bi se bavili sličnim slučajevima.
Raspuštena je Tripartitna europska komisija sa sjedištem u Londonu.
 
Redak 33:
 
 
* Kako do te podjele nije došlo, Potsdam je predložio drugačije rješenje. Svi pokušaji Rusa da si osiguraju uporište u Ruhru su bili oštro odbijeni. Temelji za pravu podjelu Njemačke položeni su sporazumom o reparacijama. Rusi su se prije konferencije opskrbili raznim reparacijama iz sovjetske zone. Međutim, američki ministar vanjskih poslova je 23.srpnja objavio kako 20 mld dolara koje je Staljin iznio u Jalti (od čega je pola trebalo pripasti Sovjetskom Savezu) nije ostvarivo, a isto tako je ponovio kako SAD ne želi miješanje Rusa u kontrolu industije u Ruhru i drugim dijelovima zapadne Njemačke. U Potsdamu su Amerkinaci već bili napustili stajališta iz Jalte, stali na stranu Britanaca te se protivili Rusima. Rasprave oko odšete vodile su se nekoliko dana bez ikakvih rezultata. Na kraju praktički nije bila određena nikakva cifra. Nakon tjedan dana Rusi su pristali na prijedlog da svaka sila uzme reparacije iz vlastite zone, ali sa sljedećim uvjetom: da Staljin ima slobodne ruke uzeti svu njemačku imovinu po čitavoj istočnoj Europi, da od zapadne Njemačke dobije mali postotak reparacija 25% te da zapadne sile privremeno priznaju liniju Odra-Nysa.
 
Rješenje reparacija bilo je presudno. Započeo je proces u kojem je Rusija bila strogo isključena iz zapadne Njemačke, ali je u isto vrijeme učvrstila svoj politički i ekonomski utjecaj u istočnoj Njemačkoj, kao i u istočnoj Europi u cjelini. Ta podjela Njemačke bila je očita potvrda politike “interesnih sfera”, što se u potpunosti razlikovalo od Trumanove politike otvorenih vrata.
Redak 39:
 
 
* Nije bio određen nikakav rok do kojeg treba trajati [[Saveznička okupacija Njemačke|vojna okupacija Njemačke]].Već na dan pobjede pojavili su se neki problemi vezani za povlačenje Amerikanaca iz onog dijela Saske gdje su dospjele njihove trupe. Zatim se javlja nepovjerenje u Moskvi zbog zakašnjenja britanskog razoružavanja njemačkih jedinica. Naime, Britanci su željeli još neko vrijeme imati te jedinice kao rezervu u slučaju da će se morati sukobiti sa Sovjetima.