Resurrección María de Azkue: razlika između inačica

'''Resurrección María de Azkue''' ([[5. kolovoza]] [[1864.]] -– [[9. studenog]] [[1951.]]) bio je utjecajni [[baski]]jski svećenik, glazbenik, pjesnik, pisac, moreplovac i [[akademik]].<ref name="Etxegoien">Etxegoien, J. Orhipean, Gure Herria ezagutzen Xamar: 1996 {{ISBN|84-7681-119-5}}</ref> On je napravio nekoliko velikih doprinosa proučavanju [[Baskijski jezik|baskijskog jezika]] i bio prvi voditelj [[Akademija baskijskog jezika|Akademije baskijskog jezika]].(''Euskaltzaindia'') Unatoč nekim opravdanim kritikama oko sklonosti neobičnim i arhaičnim oblicima i ignoriranju utjecaja romanskih jezika na baskijski, njega se smatra jednim od najvećih stručnjaka za baskijski jezik do danas.<ref name="Trask">Trask, L. The History of Basque Routledge 1997</ref>

Iste godine, lokalna Vlada Biskaja pozvala je raspisala je natječaj za voditelja baskijskih studija.<ref name="Etxegoien"/> Prijavili su se Azkue, Sabin Arana i Miguel de Unamuno , ali izabran je Azkue. U narednom razdoblju, on je pokrenuo brojne inicijative vezane uz pravopisna pitanja i podučavanje baskijskog jezika, uključujući i dva časopisa ''Euskalzale'' i ''Ibaizabal.''

Iako se smatrao baskijskim domoljubom (ili '''abertzale''') te iako je bio u kontaktu s nacionalističkim ličnostima kao što su [[Sabin Arana]] i [[Ramón de la Sota]], njega se nije smatralo karlistom i često se nije slagao s tom dvojicom, osobito u svezi baskijskih jezičnih pitanja. Bio je više zaljubljen u baskijski jeziku i kulturu, i pokušavao izbjegavati politiku u korist kulturnih aktivnosti.

Iznimno, tijekom mnogo godina bila su dva glavna tabora baskijskih pisaca i pristaša baskijske kulture - one koji su se priklanjali Azkueovom pristupu (tzv. ''Azkuezaleak'' ) i onih koji su se držali Aranina pristupa (tzv. ''Aranazaleak''). S vremenom, popularnost Aranina donekle purističkog pristupa je na kraju oslabila.

Godine 1904. Azkue je napustio Bilbao kako bi putovao Europom 5 godina, s velikim zaustavljanjima u Tours , Bruxellesu i Kölnu , gdje je završio studij glazbe.

On je napustio svoje predsjedavanje baskijskim studijima godine 1920. utonuvši u potpunosti s radom u Euskaltzaindiju,gurajući pritom inicijative za kodificiranjem i promicanjem baskijskog jezika, protiv značajne opozicije unutar službenih četvrti i kampa Arana. Njegova glavna studija o baskijskoj morfologiji, ' Morfología Vasca " i zbirka baskijskih narodnih pjesama, Cancionero Popular Vasco, spadaju u to razdoblje. Također je razvio poznati Erizkizundi Irukoitza ( ' Trostruki Upitnik ' ), znatan alat za preispitivanje informacija o vokabularu, morfologiji i izgovoru baskijskog od informatora.<ref name="Trask"/>

Godine 1935. doživio je objavljivanje "Euskaleŕiaren Yakintza" , zbirke u 4 toma tradicionalnog nauka i glavnog pokretača za razvoje projekta ''Gipuzkera Osatua''.

Tijekom [[Španjolski građanski rat|Španjolskog građanskog rata]], [[Francisco Franco]] naredio zatvaranje Euskaltzaindije ali Azkue je uspio izbjeći izgon jer je bio i starije dobi i ne baš istaknuta politička ličnost. Na kraju , on je uspio ponovno otvoriti Euskaltzaindiju godine 1941. uz pomoć mladog [[Federico Krutwig|Federica Krutwiga]].

Azkue je na kraju umro godine 1951. nedugo nakon što je slučajno pao u rijeku [[Ibaizabal]] u Bilbau.

Azkue proveo najveći dio svog života proučavajući baskijski jezik i njegova djela su i dalje glavni izvor informacija za svakoga tko radi s baskijskim jezikom. Većina njegovog rada je usredotočena na leksikografiju, gramatiku i narodnu književnost. Neka od njegovih najznačajnijih djela su:

*Cancionero Popular Vasco (1918.–1921 – 1921.)

*Euskaleŕiaren Yakintza (1935.–1947 – 1947.)