Senta: razlika između inačica

Senta je izrasla oko samostana. Prvi put se spominje [[1216.]] godine i razvija zahvaljujući pogodnom geografskom položaju, na važnom prijelazu preko rijeke Tise. Od 14. stoljeća posjed je budimskog nadbiskupa. Godine 1506. postala je slobodni kraljevski grad. U ratu između [[Austrija|Austrije]] i [[Osmansko Carstvo|Turske]], jedna od najvećih pobjeda Austrije bila je [[bitka kod Sente]] [[11. rujna]] [[1697.]] godine ("''Kod Sente je spašen Beč''"). Nakon što su se [[Srbi]] graničari iz Potisko-pomoriške granice [[1742.]] godine većinom iselili u [[Rusija|Rusiju]] u XVIII. i XIX. stoljeću Sentu su naselili Mađari, Slovaci, Nijemci i Židovi. Veleposjednik iz obitelji [[Latinović]]a je u 18. stoljeću naselio skupinu [[Zaporoški kozaci|Zaporoških kozaka]].<ref>{{sr icon}} [http://www.sluzba.vojvodina.gov.rs/SEKRETARIJATI-V/MANJINE/manjine-koliko-se-poznajemo/web-tekst/Brosura-ceo-tekst.htm AP Vojvodina] {{Webarchive|url=https://web.archive.org/web/20100826111453/http://www.sluzba.vojvodina.gov.rs/SEKRETARIJATI-V/MANJINE/manjine-koliko-se-poznajemo/web-tekst/Brosura-ceo-tekst.htm |date=26. kolovoza 2010. }} Koliko se poznajemo?</ref>. Između dva svjetska rata i poslije 1945. Sentu su naselili Srbi, [[Crnogorci]] i drugi narodi. Senćansko pristanište, udaljeno 124 km od ušća Tise u [[Dunav]], bilo je jedno od najvažnijih u prostoru dvorječja. Godine [[1769.]] Senta je izgorjela u velikom [[požar]]u.

Od Hrvata u Senti žive [[Bunjevci]] (selo Mol <ref>Josip Andrić: Deset godina među narodnim pjevačima bačkih Hrvata 1948.-1958., Klasje naših ravni br. 1-2/2003., str. 43.</ref>) .