Émile Verhaeren: razlika između inačica
Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
m nepostojeća datoteka |
m RpA: WP:NI, WP:HRV |
||
Redak 1:
'''Émile Verhaeren''' ([[Saint-Amand les Puers]], [[21. svibnja]] [[1855.]]
Verhaeren je pjesnik moderne civilizacije, rada i radnog čovječanstva. Jedan je od najvećih belgijskih pjesnika i preteča simbolizma u Belgiji. Već u prvim, [[naturalizam|naturalistički]] obojenim [[pjesme|pjesmama]] otkriva temperament neobuzdane žestine i divlju snagu izraza. Jedan je od osnivača časopisa ''La Jeune Belgique'' (hrv. mlada Belgija).<ref>Encyclopedia Britannica, ''Émile Verhaeren, Belgian poet'' http://www.britannica.com/biography/Emile-Verhaeren (pristupljeno 15. rujna 2015.)</ref>
== Životopis ==
[[Émile Verhaeren|Émile Verhaeren]] rođen je 21. svibnja 1855. u Saint-Amandu, nedaleko Anversa. Njegovi roditelji, Henri Verheren i Jeanne De Bock, bavili su se prodajom tkanina. Majčina sestra, Amélie, često ga je čuvala, a njoj je bila povjerena i briga za njegovo obrazovanje. Djetinjstvo je proveo u svom rodnom mjestu, malom industrijskom i poljoprivrednom selu. 1868. godine upisuje [[isusovci|isusovačku]] školu Sainte-Barbe à Grand, gdje sluša klasične predmete, a najviše interesa pokazuje prema romantičnim romanima. Profesori su ga opisivali kao učenika slobodna uma s provokantnim idejama. Srednju školu završava 1874. te se zapošljava u uljari svog ujaka. Ondje radi godinu dana te donosi odluku da računovodstvo i upravljanje ipak nije za njega. Upisuje studij prava na Sveučilištu u Louvainu. U studentskim danima surađuje na časopisu ˝La semaine des étudiants˝. 1875. godine nestaje njegova tetka koja će mu zauvijek ostati u lijepom sjećanju. Sveučilište završava 1881. kao doktor prava te počinje stažirati kod Edmonda Picarda, književnika i suca ujedno angažiranog u politici. On ga podržava u pozivu pisca te zahvaljujući njegovog potpori, nakon odrađena svega dva odvjetnička slučaja, Verhaeren odlučuje da svoj život ipak želi posvetiti poeziji i književnosti.
Počinje surađivati na časopisima ''La Jeune Belgique'' (koji se zalaže za parnasovski pristup umjetnosti) i ''L'art moderne'' osnivača Edomonda Picarda (koji zagovara istraživanje novih književnih formi). U tom razdoblju upoznaje slikare Jamesa Ensora i Théa Van Rysselberghea. 1883. godine objavljuje svoje prvo djelo ''Les Flamandes''.<ref>Monique Michel, ''Emile Verhaeren'', Collecetion dirigé par Daniel Blampain, Editions Labor – Bruxelles, 1985.</ref>
Redak 29:
* ''Les Heures claires'' 1896. (hrv. ''Sati osvita''), ljubavna trilogija posvećena Marti Massin,
* ''Les Visages de la Vie'' 1899.
* ''Toute la Flandre'' 1904.
* ''Les Forces tumultueuses'' 1901. (hrv. ''Halabučne snage'')
* ''La multiple splendeur'' 1906. (hrv. ''Mnogostruki sjaj'')
Redak 44:
* ''Le Cloitre'' 1900. (hrv. ''Samostan'')
* ''Philippe II'' 1901. (hrv. ''Filip II.'')
* ''Helene de Sparte'' 1914. (hrv. ''Helena Spartanska'')
== Bilješke i izvori ==
| |||