Monarhija: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
Nema sažetka uređivanja
m RpA: WP:NI, WP:HRV
Redak 14:
== Povijesni razvoj ==
 
Oblik monarhije koji počiva na pravu dobivenom od boga/božanstva provlači se još od [[Stari Egipat|Starog Egipta]] gdje je [[faraon]] obožavan kao bog. Slično vrijedi i za [[car|carski]]ski sistem u [[Kinesko Carstvo|Kineskom Carstvu]] gdje se između ostalih naslova, cara opisivalo kao ''sina Neba''. U njegovoj vladavini se odražavala volja Neba što mu je davalo apsolutnu i neograničenu moć.
 
== Izborna i nasljedna monarhija ==
 
[[Izborna monarhija]] (sas često ograničenim brojem kandidata i izbornog područja) se čini starijim oblikom od [[nasljedna monarhija|nasljedne monarhije]] koja je uspjela smanjiti opasnost građanskog rata kod utvrđivanja nasljednika. Izborne monarhije su do svog kraja bile [[Poljska]] i [[Sveto Rimsko Carstvo]]. Godine 2006. su to bile [[Malezija]], [[Ujedinjeni Arapski Emirati]], [[Vatikan]] i Kneževina [[Andora]].
 
Do dolaska [[kršćanstvo|kršćanstva]] u [[Europa|Europu]] su ovdje uglavnom bile izborne monarhije. Različita plemena imala su svoje [[poglavica|poglavice]] koji su u pravilu potjecali iz snažnih i utjecajnih [[obiteljski klan|obiteljskih klanova]], ali nisu poznavali [[nasljedno pravo]]. Nakon smrti jednog poglavice, novi je bio biran uz određeni ritual, ili bi ga jednostavno proglasili. Neka plemena su samo za određeni rat ili pljačkaški pohod birala [[knez]]a, koji bi nakon obavljenog "posla" ponovo bio običan slobodnjak. Neki drugi oblik vladavine je za seljake – ratnike bio jednostavno neprihvatljiv.
Redak 24:
To je bilo razdoblje prije [[feudalizam|feudalizma]] i imalo je dijelom odlike [[demokracija|demokracije]]. To je prestalo s kršćanstvom. Kad je car [[Rimsko Carstvo|Rimskog Carstva]] [[Konstantin Veliki]] [[313.]] godine kršćanstvo proglasio jednakopravnim s drugim religijama a kasnije i sam prešao na kršćanstvo, počelo je savezništvo između kršćanskih crkvi i svjetovnih vladara. Crkva je legitimirala apsolutnu vlast vladara i nasljedno pravo idejom da je netko "vladar po Božjoj milosti". Kao protuuslugu, crkva si je osigurala privilegirani položaj i sudjelovanje u vlasti, i to je ostalo u većini država sve do [[Francuska revolucija|Francuske revolucije]].
 
Europom tijekom [[srednji vijek|srednjeg vijeka]] sve više prevladavaju nasljedne monarhije: Monarh je na čelu sklopa manje-više homogenog vladajućeg područja koje onda u obliku [[leno|lena]] dijeli svojim pristašama. Taj feudalni sistem tvori podlogu upravljanja i vojačenja u područjima kojim vlada monarh, ali trpi zbog sve većih zahtjeva vlastele da im lena pređu u vlasništvo s pravom nasljeđivanja kako bi onda oni sa svoje strane mogli dalje ta lena dijeliti svojim sljedbenicima. Do pojave ranih oblika modernih država europski monarh je praktično sve više gubio stvarnu vlast u korist tako formirane feudalne [[vlastela|vlasele]]
 
== Oblici monarhija ==
Redak 30:
S nastajanjem modernih država, u Europi novog vremena oblikovale su se tri oblika monarhija:
 
'''Apsolutistička monarhija''': U tom obliku monarh polaže pravo na isključivu osobnu vlast nad svim poslovima države, a vlastela sve više gubi svoje položaje u feudalnom sistemu u zamjenu za privilegije u državnoj upravi i vojsci. Najpoznatiji primjer takvih pretenzija na apsolutnu vlast monarha je izjava Kralja sunca [[Luj XIV.|Luja XIV]]: "Država – to sam ja". Na duži rok se takva apsolutna vlast nije mogla održati suprotno volji vlastele i [[građanska klasa|građanstva]] koje se sve snažije razvijalo. Tamo gdje su monarhije preživjele, poprimile su elemente [[republika|republike]] ili [[demokracija|demokracije]]. Usprkos određenim poteškoćama u točnom razgraničenju tog pojma moglo bi se reći da danas (2005) još postoje kao apsolutističke sljedeće monarhije: [[Brunei]], [[Vatikan]], [[Saudijska Arabija]] i eventualno još koja arapska monarhija u [[Perzijski zaljev|Perzijskom zaljevu]].
 
'''Ustavna monarhija''': U ovom obliku monarhije vlast monarha više nije apsolutna (neograničena) nego ju utvrđuje [[ustav]]. Ali ipak, vladu ne određuju narodni predtavnici nego i dalje imenuje monarh. Primjer takve monarhije bilo je [[Njemačko Carstvo]] od [[1871.]] do [[1918.]], odnosno i danas Vojvodstvo [[Lihtenštajn]].
 
'''Parlamentarna monarhija''': Parlamentarna monarhija je podoblik ustavne u kojoj monarh osim ustavnih ograničenja zapravo uopće više ne sudjeluje u državnim poslovima (osim rijetkih iznimaka). Njih vode parlament i vlada, iako monarh još uvijek može imati znatan neformalni utjecaj. Njemu pripadju uglavnom još samo reprezentaivne zadaće. Takav oblik države danas u Europi imaju [[Belgija]], [[Danska]], [[Luksemburg]], [[Norveška]], [[Nizozemska]], [[Švedska]], [[Španjolska]], [[Velika Britanija]].
Redak 39:
 
* Najdugovječniji vladar u povijesti čovječanstva bio je faraon [[Pepi II.]] Njegova vladavina počela je kad mu je bilo 6 godina i vjeruje se da je trajala 94 godine.
* U novije vrijeme, najdugovječniji vladar bio je [[Tajland|tajlandskitajland]]ski kralj [[Bhumibol Adulyadej]] koji je vladao 70 godina.
 
== Vidi još ==