Prema Mihajlu Lanoviću,<ref name="A1">{{cite web |url=https://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=35377/ |title=Mihajlo Lanović |work=enciklopedija.hr/ |accessdate=25. prosinca 2020.|quote= |language=hrvatski |trans-title=Mihajlo Lanović}}</ref>, profesoru kanonskog prava na zagrebačkom Pravnom fakultetu između dva svjetska rata, konkordat se [[Definicija|definira]] kao sporazum između predstavnika najviše crkvene i državne vlasti o pravnom položaju [[Katolička crkva|Katoličke Crkve]] u jednoj državi uopće ili o rješenju izvjesnoga crkvenopolitičkog pitanja napose.<ref>[http://alanuzelac.from.hr/pubs/A27Od%20liberalizma%20do%20katolicizma_Zbornik.pdf Lanović, M. Uvod u pravne nauke, Zagreb, 1934, str. 325. prema Uzelac, A., Od liberalizma do katolicizma: neki aspketi pravnih odnosa između Crkve i Države u Republici Hrvatskoj - novo uređenje [[Brak|braka]], Zbornik PFZ, 49 (3-4) 341-374 (1999) ]</ref>
Konkordat je izvor posebnog (partikularnog<ref name="A2">{{cite web |url=https://proleksis.lzmk.hr/40722// |title=Partikularno pravo |work=proleksis.lzmk.hr/ |accessdate=25. prosinca 2020.|quote= |language=engleski |trans-title=Partikularno pravo}}</ref>) [[Kanonsko pravo (Katolička crkva)|kanonskog prava]] za pojedine crkvene jedinice. Posebnost konkordata je u tome što papa pregovarajući s pojedinom državom pri tome nastupa i kao predstavnik vjernika te države. Iako je sadržaj konkordata različit, konkordat uvijek rješava položaj Katoličke crkve u odnosnoj državi.
Prvi konkordat sklopljen je [[1122.]], poznat kao [[Wormski konkordat]], između pape [[Kalist II.|Kalista II.]] i cara [[Henrik V., car Svetog Rimskog Carstva|Henrika V.]] Njime je trebao biti okončan 50-godišnji spor između pape i cara o [[Investitura|investituri]]. Sklapanjem tog konkordata značilo je da zapadna Crkva ne prihvaća istočni [[cezaropapizam]] nego da prema državi nastupa kao ravnopravni [[Pregovori|pregovarač]].
