Komora na mjehuriće: razlika između inačica

Izbrisani sadržaj Dodani sadržaj
spašavam dva izvora, treći ne nalazim; corr.
m RpA: WP:NI, WP:HRV
 
Redak 8:
 
== Način rada ==
Komora na mjehuriće radi na osnovu pregrijane tekućine, a to može biti tekući [[Eteri|eter]], tekući [[vodik]], [[dušik]], izopentan i drugo. Kada kroz pregrijanu tekućinu prođe neka ionizirajuća čestica, stvoreni ioni postaju jezgre za stvaranje mjehurića pare u pregrijanoj tekućini jer na tim mjestima nastaje [[Vrelište|vrenje]] tekućine. Pod jakim osvjetljenjem tada se vide tragovi putanja iona kao neprekinute bijele linije, koje čine sitni mjehurići pare upotrebljene tekućine, nanizani jedan do drugog.<ref>{{Citiranje weba |title=Detekcija i zaštita od zračenja |url=http://www.nemis.hr/index.php/radioaktivnost/detekcija-i-zastita-od-zracenja.html |accessdate=2020-10-15}}</ref>
 
Komora na mjehuriće obično ima i homogeno [[magnetsko polje]], tako da nabijene čestice pod utjecajem [[Lorentzova sila|Lorentzove sile]] putuju po [[Spirala|spirali]] čija je zakrivljenost određena omjerom [[Električni naboj|električnog naboja]] i [[Relativna atomska masa|mase]] čestice, te njenom [[brzina|brzinom]]. U komoru je ugrađeno nekoliko kamera kako bi se putanje čestica mogle pratiti u tri dimenzije. Rezolucija [[Digitalna video kamera|kamera]] može biti i do nekoliko [[mikrometar]]a. Mjereći zakrivljenost putanje može se odrediti [[količina gibanja]] čestice.
 
Uz komoru na mjehuriće veže se otkriće [[Slaba nuklearna sila|slabe nuklearne sile]] 1973. godine te [[W i Z bozoni|W i Z bozona]] 1983. Ipak, danas se toliko ne upotrebljava, jer su je zamijenili [[višeanodni proporcionalni brojač]] i [[komora na iskre]].<ref> "Radioaktivnost i detekcija zračenja", Velimir Karasman, www.rgn.hr, 2007.</ref> Putanje čestica rekonstruiraju se računalom.
 
== Izvori ==